Prosti šećeri imaju najviši glikemijski indeks, što znači da u najkraćem mogućem roku podižu energiju, a onda isto tako brzo ostavljaju organizam istrošenim. S druge strane složeni ugljikohidrati koje prije svega karakteriše postojanje vlakana u sastavu, malo sporije počinju "djelovati", ali se zato i sporije razgrađuju i tako dugi vremenski period oslobađaju dovoljne količine energije za obavljanje fizičkih aktivnosti, što je sam temelj svih priča o performansama.