Ortoreksija: kad zdravo jedenje postane opsesija

Društvena večera – što je važna

Ortoreksija je opsesija jedenja "čiste" prehrane, što obično uključuje izbjegavanje hrane sa umjetnim bojama, okusima, dodacima, nezdrave masti, dodani šećer ili sol, te genetski modificiranu hranu. I, dok je pametno paziti šta se unosi u organizam, može nastati ozbiljan problem ako takva striktna pravila u vezi hrane dovedu do društvene izolacije.  Ortoreksija može biti uzrok čestih odbijana društvenih večera, zbog straha da neće biti uslužena "zdrava" hrana, ili - ako odluče rizikovati - odbiti će čak i malo "nečistu" hranu, bez obzira na glad koju osjećaju. Također, ortoreksične osobe mogu potrošiti mnogo vremena odlazeći po raznim prodavnicama i birajući odgovarajuće namirnice; te vrlo često i skrivaju svoje navike od porodice i prijatelja da izbjegnu kritike.

Iako izgledaju slično, ortoreksija je drugačija od anoreksije: Primarni cilj nije da se izgube kilogrami, nego da se zadrži "perfektno" fizičko zdravlje. Anoreksična osoba može izbjegavati zdrave masti iz ulja i orašastih plodova, zbog broja kalorija koje im mogu donijeti nove kilograme - a ortoreksična osoba priznaje zdrave strane masti i pažljivo uzima porcije. Oni se ne boje novih kilograma, koliko se boje nebalansiranog jedenja, odnosno nesavršene ishrane.

Zavisno od ishrane, neki ovisnici o zdravoj prehrani mogu se dovesti do kronične gladi i brzog gubljenja kilograma dok i dalje kreiraju crnu listu "nezdrave" hrane. Ovaj termin se ne odnosi na one ljude kojima medicinski uslovi zabranjuju da jedu određene namirnice (alergija na neku hranu, neprihvatanje laktoze..).

Ludi zbog zdravlja - debata

Ortoreksija nije prihvaćena kao službeno medicinsko stanje i ostaje nepoznanica mnogim doktorima, terapistima i . Za razliku od anoreksije i bulimije, ortoreksija ne mora biti vezana za posjedovanje loše slike svoga tijela ili za samopoštovanje, a može više biti povezano za strah od bolesti i lošeg zdravlja. Neki ortoreksiju svrstavaju u opsesivno-kompulsivne poremećaje (OKP), kad se osoba zadovoljava nerazumnim opsesija (poput jedenja potpuno čiste hrane) sa ritualnim ponašanjem (pedantno brojanje kalorija, praćenje ishrane, odbijanje jedenja određene hrane..). U tom slučaju, ortoreksična osoba treba biti podvrgnuta kognitivnim bihevioralnoj terapiji (KBT), da se riješi posebnih navika odlaska u prodavnice po namirnice, pripremi hrane, navikama jedenja. Neki psiholozi smatraju da kombinacija KBTa i povećane svjesnosti i prihvatanje neugodnih osjećaja mogu naučiti ortoreksičnu osobu da nadvlada anskioznost povezanu za zdravlje. Drugi pozivaju doktore i stručnjake za ishranu da se uključe, te čak žele upotrebu lijekova koji bi kontrolisali raspoloženje, inhibirasjući serotinske receptore. Ali, pošto ovo još nije prihvaćen medicinski termin, ne postoji definitivna klasifikacija, dijagnoza niti tretman za ovaj poremećaj.

Ali, prije nego se da dijagnoza za svakog ko je zdravstveni fanatik, treba se razlučiti da postoji dobra linija između one osobe koja je oprezna sa zdravljem i one koja je opsjednuta zdravljem. Faktor koji predstavlja razliku jest zavisnost da li ponašanje utječe na druge životne obaveze (posebno društveni život). Znak opreza može biti i drugo opsesivno ponašanje vezano za zdravlje, poput ovisnosti o vježbanju. Prethodne borbe sa anoreksijom i bulimijom također mogu biti pogodne za nastajanje ortoreksije. Pripazite i na abnormalnu mentalnu sreću. Osoba koja pazi na svoje zdravlje brine o tijelu; a osoba koja je opsjednuta zdravljem, pretjeruje u vezi toga. Ako osoba nema potpunu kontrolu nad prehranom, kod ortoreksične osobe se povećava tjeskoba, što je znak pravog poremećaja.

Šta eksperti kažu:

Doktor Sherry Pagoto, klinički psiholog:

„Ako je ljudsko ponašanje takvo da ometa posao i odnose sa ljudima, to može biti znak psihičkog poremećaja. Društveni život je veliki faktor u zdravlju jer je ono tampon za stres. Nedostatak društvene podrške može značiti manjak sposobnosti da se rješava stres.

Ljudi sa OKP-om imaju mnogo anksioznosti, i izvode razne rituale ili prisilne radnje da se oslobode te tjeskobe. Osoba sa ortoreksijom može imati temeljne probleme anksioznosti, koji su potaknuti zdravstvenim pitanjima ili sukobnim vijestima u vezi prehrane. Možda postoji i strah od smrti ili bolesti. Da li je riječ o poremećaju zavisi od odlike jedne osobe; možda je osoba samo perfekcionista.“

Liza Moskovtiz, stručnjak za prehranu:

„Kao stručnjak za prehranu, većina mog posla jest da pomažem ljudima da nauče jesti zdraviju hranu – da li planirajući obroke bolje, biranje zdravijeg menija, dijeljenje kalorija, ili dodavanje guste hrane bogate hranjivim tvarima da se unaprijedi nivo energije i da se pobijedi stres. Stanje kakvo je ortoreksija, s druge strane, zahtjeva totalno drugačiji pristup od standardne prakse. Iako možda nije opasna kao druge bolesti vezane za hranu poput anoreksije i bulimije, i ova bolest može imati negativne posljedice na stanje uhranjenosti jedne osobe.

Sa nutricionističkog stajališta, najveća briga bi trebao biti totalni unos kalorija. Pitanje je je li pacijent u rizičnoj situaciji neuzimanja dovoljno kalorija u toku dana? Jesu li oni u nedostatku što se tiče bilo koje hranjive tvari (imaju li redovne preglede krvne slike da se izbjegnu eventualni nedostaci)? Jesu li imali ikakvih problema sa nivoima energije, imuniteta ili koncentracije? Je li im se poremetila funkcija probavnog sistema?

Konstantna opsesija, ili strah jedenja određene hrane, bez obzira na motiv kojeg osoba ima – da se zadrži određena tjelesna težina, jede vegeterijanska hrana, bavi sa alergijama na određenu hranu, ili u ovom slučaja, strah od nezdrave ishrane – će gotovo uvijek rezultirati oblikom kalorijskog suzdržavanja. Kratkotrajno neunošenje kalorija može dovesti do povećane anksioznosti, poteškoća u koncentraciji, problema sa probavom, dehidracije i umora. Dugoročno polu-izglađivanje rezultira ozbiljnijim problemima poput osteoporoze, anemije, fizičkih ozljeda, oslabljenog imuniteta, nepravilnosti u radu hormona, poput neplodnosti.“

Zaključci:

• Ortoreksija je opsesija jedenja samo „čiste“ hrane.
• Dok je čista hrana sama po sebi dobra za tijelo, ortoreksija može dovesti do nezdravog odnosa sa hranom i lošim društvenim životom. Čak i zbog „savršenog“ zdravlja, društvena interakcija se ne treba ograničiti samo na organske biljke.
• Izbacivanje nezdrave hrane je dobro, ali umjerenost je ključ da se postigne i fizičko i mentalno zdravlje.