Kritičari sve glasnije poručuju kako su bodybuilderi prije izgledali ljepše, sa sjetom se prisjećaju simetrije takmičara "zlatne ere", prelijepog izgleda tijela jednog Franka Zanea, vakum-poza i ostalih stvari koje danas skoro pa i ne postoje na najvišoj sceni.
Sedam divova koje je bodybuilding odveo predaleko
Uništili i sebe i sportMeđutim, ovo što danas gledamo je u stvari sasvim očekivani slijed događaja, nakon što su se na sceni počeli pojavljivati oni - bodybuilderi koji su bili spremni učiniti sve da primjenom određenog pristupa do krajnjih granica, privuku pažnju javnosti i budu ogromni. Na tom putu su potpuno skrenuli, zaboravivši i na ljepotu normalnog ljudskog tijela, a posebno na zdravlje koje je najveći dar, a koje su potpuno ostavili po strani.
Nasser El Sonbaty
Jedno od najvećih imena bodybuildinga 20. stoljeća i velikan koji je čak u svojim vitrinama imao srebrenu medalju sa najvećeg takmičenja Mr. Olympia osvojenu 1997. godine, preminuo je prije tri godine iz poznatih razloga. Tokom karijere je otvoreno govorio o korištenju ogromnih količina steroida, iako je to bilo svakako očito, a tijelo mu je prestalo funkcionisati u snu, nakon više mjeseci bolesti.
Andreas Münzer
Austrijska bodybuilding legenda Andreas Menzer, poznat je po najekstremnijem vidu dehidratacije ikad viđene na bini, što ga je odvelo do brojnih šampionskih medalja, a zatim i pravo u smrt. Umro je u 31. godini života zahvaljujući diureticima koji ne potiču lučenje kalija u urin, a zbog kojih su mu otkazale funkcije cijelog niza organa.
Moustafa Ismail
Možda on jeste vlasnik Guinnessovog rekorda kao čovjek sa najvećim obimom ruku na svijetu, ali istinski ljubitelji bodybuildinga njegov poduhvat smatraju odvratnim i idiotskim primjerom primjene korištenja sintola. Dakle, dok su mediji izvijestili da on trenira dva puta sedmično, jede više od kile piletine dnevno, pije ogromne količine proteina itd., pravi poznanici materije znaju da se takve ruke mogu postići najvećim dijelom ubrizgavanjem ulja u mišiće.
Paul Dillett
Čudak čija opsesija bodybuildingom je ostavljala obično samo negativne posljedice sa sam sport. Imao je fantastično predan pristup svom pozivu, sa 26 godina je prvi put osvoji medalju drugog u teškoj kategoriji, da bi samo dvije godine kasnije na Mr. Olympiji bio šesti. Arnold Classic 1994. godine je pokazao koliko gadne mogu biti posljedice žestoke dehidracije, kada se počeo kriviti na bini od silnih grčeva koji su bili rezultat guranja tijela iznad granica izdržljivosti a sve da bi se zaradio veći broj poena od strane sudija.
Anthony D'Arezzo
Još jedan od razloga što većina ljudi bodybuilding smatra opasnim po zdravlje i po život, a jednu od najzdravijih mogućih aktivnosti - dizanje tegova, aktivnošću koja uništava srce. Anthony D'Arezzo je bio ogromni takmičar čija je pojava izazivala divljenje ljudi, međutim, imao je slabo srce, urođeni problem zbog kog su mu doktori izričito branili da diže tegove i koristi steroide, na taj način ga opterećujući izaziva ono najgore. Upravo se to i dogodilo, umro je noć prije svog šoua.
Gregg Valentino
Jedan od najvećih razloga što bodybuilding ima krivu sliku u očima većine običnih ljudi, prvenstveno zbog svoje neproporcionalne veličine koja blago rečeno izgleda odvratno. Čak je i dio života proveo u zatvoru zbog preprodaje steroida.
Markus Rühl
Vjerovatno bodybuilder sa najvećim ramenima ikad viđenim, visok je 177 centimetara a van sezone je vagao i do 140 kilograma. Fotografija nastala na bini 2004. godine pored najkrupnijeg ikada - Ronnie Colemana dovoljno govori koliko je ogroman Markus Rühl. Mnogi su pokušali slijediti njegove principe razvoja brutalno velike mišićne mase, pa se može reći da je i jedan od krivaca što je bodybuilding otišao toliko u pogrešnu stranu danas.