Ključna razlika između fitness profesionalaca i rekreativaca je ta što svaki profesionalac tačno zna svoje ciljeve i na nevjerovatan način ih uvijek dostiže, dok s druge strane rekreativci vrlo često "tapkaju u mjestu", pa čak iako provode jednako mnogo vremena u teretani i dalje ne uspijevaju ostvariti istinski napredak.
Skoro svi rekreativci prilikom vježbanja griješe u ovih pet stvari
Razlozi zbog kojih nikada ne uspijevajuRazlozi za to ne leže u tome što su profesionalci neke napredne vrste ljudi, već jednostavno ne prave greške svojstvene rekreativcima. To se posebno odnosi na ovih pet grešaka koje mnogima onemogućavaju napredak.
Vježbanje samo onih dijelova tijela koji se vide u ogledalu
Vjerovatno i ne postoji početnik u teretani koji naročit fokus tokom treninga ne stavlja na vježbanje bicepsa. Istovremeno, profesionalci vrlo dobro znaju da se prilikom izvođenja velikih pokreta primarno za druge dijelove tijela, htjeli to ili ne, bicepsi također snažno aktiviraju. Samim tim oni samo upotpunjuju takve treninge pojedinim izolacionim vježbama, ali ono što je ključno je to što vježbaju redovno, istim brojem treninga sve ostale grupe mišića koje čak ni sami ne vide u ogledalu. Samo to pravi istinski dobru i snažnu figuru, ali istovremeno ubrzavaju sveukupni razvoj koji kod većine rekreativaca jednostavno izostaje.
Vježbanje do potpune premorenosti
Fitness profesionalac i bodybuilder jako, jako rijetko trenira do granice kolabiranja. Oni daju sve od sebe tokom vježbanja ciljanih grupa mišića, ali upravo njihovim razdvajanjem na više treninga omogućavaju svom tijelu da se stigne i oporaviti, a ne da se bori sa posljedicama uništenja na treningu idućih 7 dana.
Premalo jela
Jelo je najteži segment života svakog bodybuildera i fitness profesionalca, pa ako jedan rekreativac potpuno opušteno pristupa svojim obrocima, a u teretani daje sve od sebe, on i dalje neće praviti ozbiljnije pomake i na taj način će čak i godinama ostati tapkati u mjestu. Smatra se da za poticanje rasta mišića dnevno treba unositi minimalno oko 1,5 gram proteina po kilogramu tjelesne mase uz redovan kalorijski suficit, pa dalje sve računice ostaju vrlo jednostavne i jasno objašnjavaju zašto mnogi ne napreduju.
Držanje istog trening programa godinama
Čvrsto držanje trening programa koji je baziran na striktnoj podjeli treninga prema grupama mišića, te odbijanje svake pomisli o zamjeni istog za neki složeniji program kojim će se istovremeno svakoga puta u rad uključivati više velikih grupa mišića, također je jedan od vrlo čestih razloga koji stoje iza neuspjeha i nemogućnosti napretka. Bilo da se radi o podjeli vježbi prema regiji tijela, gornji-donji dio, ili prema vrsti pokreta, povlačenje-guranje, sve to bi mogli biti trening programi spremni da istinski pokrenu dugo vremena zakočeni progres.
Nedovoljno odmora
Trening treba biti sredstvo stimulisanja rasta mišića, a ne sredstvo uništenja mišića. Mnogi to nažalost ne shvataju, pa treniraju i kada im tijelo sugeriše da mu treba hitan odmor. Posebno rekreativci nemaju potrebe trenirati i po 6 dana sedmično, što nije rijetkost, niti ima potrebe i logike da im treninzi traju po dva sata ili nekima čak i više. Potrebno je svaku grupu mišića staviti pod izazov dva ili maksimalno tri puta sedmično i to je sve. Vrijeme odmora je vrijeme u kojem se vrši reparacija mišićnih vlakana, zbog toga je degradiranje odmora i skraćivanje sna, zapravo degradiranje i skraćivanje samog napretka.