Nakon napornog dana svako ima svoj način da se isključi. Nekome odgovara trening, drugome serija, muzika, šetnja ili nekoliko minuta neke digitalne zabave.
Šta razlikuje opuštanje od impulsivne igre?
Sam izbor aktivnosti nije ono što određuje da li je riječ o zdravom odmoru. Mnogo je važnije kako joj pristupamo.
Isto vrijedi za kazino igre.
Postoji velika razlika između odluke da se određeno vrijeme provede uz igru sa unaprijed određenim budžetom i trenutka kada se nova igra pokreće zato što je prethodna završila gubitkom, dosadno nam je ili jednostavno osjećamo da „još jednom moramo pokušati“.
Granica između opuštanja i impulsivne igre najčešće se ne vidi u samoj igri, nego u načinu donošenja odluka.
Opuštanje obično ima početak i kraj
Aktivnosti koje koristimo za odmor najčešće zauzimaju određeno mjesto u danu.
Možemo odlučiti pogledati jednu epizodu serije, izaći u šetnju pola sata ili odigrati nekoliko partija neke igre. Nakon toga prelazimo na nešto drugo.
Kazino zabava može se posmatrati na sličan način samo ako postoje jasne granice.
Ako osoba unaprijed zna koliko vremena želi provesti igrajući i koji iznos može potrošiti bez uticaja na druge obaveze, odluka je donesena prije nego što se pojave emocije povezane s rezultatom.
Kod impulsivne igre redoslijed je često obrnut. Prvo dolazi trenutni osjećaj, a odluka tek poslije.
„Još samo jednom“ tada nema mnogo veze sa prvobitnim planom.
Impuls je reakcija na trenutak
Impulsivne odluke nisu ograničene na kazino.
Kupovina stvari koje nismo planirali, još pola sata na društvenim mrežama ili naručivanje hrane samo zato što smo vidjeli fotografiju mogu nastati na sličan način.
Digitalno okruženje posebno olakšava takve brze odluke. Između želje i radnje često postoji samo jedan dodir ekrana.
Kod kazino igre taj trenutak može nastati nakon dobitka, ali i nakon gubitka.
Dobitak može stvoriti osjećaj da treba nastaviti dok „ide dobro“. Gubitak može pokrenuti potpuno suprotnu logiku: još jedna igra djeluje kao prilika da se izgubljeni novac vrati.
U oba slučaja odluku više ne donosi plan sa početka, nego ono što se dogodilo nekoliko sekundi ranije.
Najvažnije pitanje je zašto uopšte otvaramo igru
Nije isto otvoriti kazino zato što smo planirali malo slobodnog vremena i otvoriti ga zato što smo ljuti, pod stresom ili pokušavamo pobjeći od nekog problema.
Ako je određena aktivnost postala automatski odgovor na neugodno raspoloženje, vrijedi zastati i razmisliti zašto je biramo.
To važi i za druge digitalne navike.
Body.ba je u tekstovima o tome kako vratiti kontrolu nad svojim životom kroz smanjenje korištenja interneta već ukazivao na to koliko lako telefon može postati automatski izvor utjehe.
Problem nije u tome što koristimo telefon ili digitalnu zabavu. Problem nastaje kada više gotovo i ne primjećujemo odluku da ih otvorimo.
Bonusi mogu biti korisna ponuda, ali ne bi trebali određivati budžet
Bonus dobrodošlice, besplatne vrtnje ili povrat dijela sredstava mogu izgledati kao dobar razlog da se određena ponuda iskoristi odmah. Međutim, korisnik bi prvo trebao odlučiti da li je uopšte planirao igrati.
Kada se porede bonusi u kazinima u BiH, korisnije je gledati uslove ponude, potreban depozit, pravila odigravanja i rok korištenja nego povećavati vlastiti budžet samo da bi se ispunio neki promotivni uslov. Dobar bonus ne pretvara neplaniranu uplatu u dobru odluku.
Ako ste namjeravali potrošiti 20 KM, promocija koja zahtijeva 100 KM depozita nije automatski povoljnija samo zato što uz nju dolazi dodatni bonus.
„Moram vratiti izgubljeno“ je posebno važan znak
Jedna od najvećih razlika između rekreativne i problematične igre pojavljuje se nakon gubitka.
Kod unaprijed postavljenog budžeta gubitak znači da je dio novca namijenjen zabavi potrošen.
Impulsivna reakcija može zvučati drugačije: treba odigrati još nešto kako bi se taj novac vratio.
Takvo jurenje gubitaka dobro je poznat obrazac u istraživanjima ponašanja povezanog s igrama na sreću. Pregled istraživanja opisuje ga kao povećavanje ili nastavljanje igre u pokušaju povrata prethodnih gubitaka.
Problem je jednostavan. Nova igra nema obavezu da popravi rezultat prethodne.
Granica budžeta upravo zato treba biti donesena prije početka, a ne pregovarana nakon svakog ishoda.
Telefon briše prirodnu pauzu
Kod fizičkih aktivnosti postoje prekidi koji dolaze sami od sebe. Trening završava, kino predstava ima kraj, restoran se zatvara.
Telefon takvu granicu nema.
Nova igra dostupna je odmah, kao i nova objava, video ili epizoda. Zato je korisno svjesno napraviti pauzu koju sama tehnologija možda neće ponuditi.
Nekome odgovara postavljanje vremenskog ograničenja. Drugi jednostavno odluči da nakon određenog sata više ne koristi aplikacije za zabavu.
Pomaže i kada prostor u kojem provodimo večer prilagodimo odmoru. Umjesto jakog svjetla i ekrana, ugodnija večernja atmosfera može biti jednostavan signal da je vrijeme za usporavanje. Kada biramo idealnu rasvjetu, vrijedi obratiti pažnju i na temperaturu boje svjetlosti, jer toplije svjetlo posebno odgovara prostorima namijenjenim odmoru i opuštanju.
Ponekad je koristan i digitalni detoks. Body.ba ga opisuje kroz postavljanje granica korištenja uređaja i periode u kojima se svjesno isključujemo od digitalnih sadržaja.
Takva pravila nisu korisna samo za društvene mreže. Mogu pomoći kod svake aktivnosti kod koje izgubimo osjećaj koliko dugo držimo telefon u ruci.
Dosada nije uvijek problem koji treba odmah riješiti
Moderni telefon nas je navikao da gotovo svaki prazan trenutak nečim popunimo.
Čekamo red nekoliko minuta i otvaramo društvene mreže. Imamo pauzu i uključujemo video. Ležimo pred spavanje i tražimo još nešto što će zadržati pažnju.
Zbog toga se razvijaju i loše večernje navike u kojima se vrijeme za odmor pretvara u još nekoliko sati gledanja u ekran. Body.ba već ima sadržaj upravo o obrascima koje ponavljamo pred spavanje i alternativama takvim navikama.
Nekada je sasvim u redu da nam bude dosadno.
Ako kazino ili bilo koja druga aplikacija postane automatski odgovor na svaku slobodnu minutu, zabava više nije toliko svjestan izbor.
Dobre granice su jednostavne
Nije potreban komplikovan sistem.
Prije početka dovoljno je odgovoriti na nekoliko pitanja.
Koliko vremena želim provesti igrajući? Koliko novca mogu izgubiti bez ikakvog uticaja na račune, štednju ili druge planove? Hoću li prestati kada dođem do te granice bez obzira na rezultat?
Ako odgovore stalno mijenjamo tokom igre, onda granica zapravo ne postoji.
Isto vrijedi za zdrave navike u drugim dijelovima života. One najčešće funkcionišu zato što određena pravila donosimo unaprijed i ponavljamo ih, a ne zato što svaki put iznova pregovaramo sami sa sobom. Body.ba upravo povezuje mentalnu ravnotežu sa održavanjem dobrih svakodnevnih navika.
Opuštanje bi trebalo ostaviti osjećaj da imamo kontrolu
Možda je to najjednostavniji način da se prepozna razlika.
Nakon rekreativne aktivnosti možemo je završiti i nastaviti dan. Nema potrebe da se odmah vraćamo, popravljamo rezultat ili razmišljamo koliko treba uložiti sljedeći put.
Kod impulsivnog ponašanja kontrola se polako premješta sa plana na trenutnu emociju.
WHO upozorava da igre na sreću mogu uzrokovati finansijske, zdravstvene i društvene štete, pri čemu problemi nisu ograničeni samo na osobu koja igra. Zato su rizici igara na sreću nešto što treba uzeti u obzir i kada je početna namjera samo zabava.
Opuštanje ne mora značiti potpuno izbjegavanje ekrana, igara ili drugih digitalnih sadržaja. Znači da mi biramo kada počinjemo i kada završavamo.
Kada odluku počne donositi osjećaj da moramo nastaviti, vrijeme je da se napravi pauza.