Pet bodybuilding laži u koje vjerovatno vjerujete

Kako bi skratili taj proces testiranja na samima sebi i ubrzali cijeli proces napretka, pokušat ćemo skrenuti pažnju na pet očiglednih ali istovremeno i pogrešnih vjerovanja u koja se i dalje vjeruje.

Slobodni tegovi su bolji od sprava za izgradnju mase

Ulaskom u teretanu sa ciljem postizanja mišićne hipertrofije, kreće i zadatak izlaganja vlakana što je moguće većim tenzijama iz svih mogućih uglova. Sami po sebi slobodni tegovi su najbolji u osiguravanju ogromnog pritiska, ali u pogledu pogađanja vlakana iz raznih uglova su jako ograničeni. Upravo tu je i nastao prostor za osmišljanjem i proizvodnjom različitih sprava.

Sprave i sajle mogu producirati pritisak i kroz veći opseg pokreta nego što to mogu slobodni tegovi, jer npr. samo kod lateralnog dizanja bučica za srednje rame, gravitacija vuče teg prema dole, ali ne vuče horizontalno kao što vuče sajla kada se ista vježba izvodi na cross mašini. Zbog svega toga, slobodni tegovi stoje uz sprave, i nikako ne treba davati prednost jednima nad drugima jer oba vida vježbanja imaju samo svoje specifične elemente.

Kosi bench potisak je najbolja vježba za gornja prsa

Kako najvećem dijelu vježbača gornji dio prsa zaostaje za srednjim, o određenoj fazi svi dobijaju želju da što je moguće bolje razviju i gornji dio. Za to se kosa klupa i potisak na njoj smatraju osnovnim receptom.

Problem je što mišićna vlakna imaju svoju određenu orijentaciju prema kojoj su spremna najjače raditi posao, ali i na taj način rasti. Stoga bi shodno orijentaciji gornja prsa trebalo voditi ka maksimalnim kontrakcijama kroz kosi, ali i blago kosi položaj. Na primjer potisak bučicama sa blago nakošene klupe i letenje s bučicama ili kablovima, trebalo bi kombinovati sa standardnim potiskom sa kose klupe, a sve u cilju što boljeg razvoja gornjeg dijela prsa.

Zakretanjem stopala prema unutra na ekstenziji pogađa se vanjski dio kvadricepsa

Vježbanje kvadricepsa uglavnom nije komplikovano, i pogrešna shvatanja obično nastaju tek kada se govori o unutrašnji ili o vanjskim dijelovima ovih mišića. Jedno od tih vjerovanja je i da zakretanje stopala prema unutra prilikom izvođenja nožne ekstenzije (šuta) rezultira snažnijim aktiviranjem vlakana vanjskih dijelova kvadova. 

Istina je u stvari da mišići tenziju dobijaju shodno sa položajem svog najbližeg zgloba, tako da u ovom slučaju jedino zakretanje koljena prema unutra može dati efekat jačeg pogađanja vanjskih dijelova kvadricepsa.

Listovi su samo stvar genetike

Kada god se govori o listovima, prosto je nemoguće zaobići temu genetike i predispozicija koje same po sebi određuju njihovu veličinu. Međutim, i ona je uslovljena pitanjem koliko je osoba spremna žestoko raditi na njihovom razvijanju.

To što svi stavljaju vježbanje listova na posljednje mjesto i tome pristupaju "mlako", to je pravi problem. Obično trening listova kod sviju predstavlja šest serija na kraju treninga nogu, a koji se izvodi jednom sedmično i to je sve. Listovi moraju biti vježbani 2 do 3 puta sedmično sa po 6 do 8 serija i tek tada priča o genetici počinje pomalo gubiti na značaju.

Složene vježbe treba raditi prve, izolacijske posljednje

Najteža dizanja treba praviti dok smo svježi, zar ne? Taj čvrsti stav koji počinje slabiti tek kada vježbač skupi dosta godina iskustva, samo je djelimično tačan, a gledano po efektivnosti treninga ček i potpuno netačan.

Radi se o cijenjenoj i više nego važnoj konekciji mišića i uma, od koje naposljetku i zavisi ukupni napredak. Izvođenjem manje izolacijske vježbe prve, proizvodi se snažna konekcija uma i mišića koji se vježba, pa prenošenje iste na najznačajnije vježbe u cijelom treningu proizvodi puno bolji krajnji rezultat, uprkos manjoj svježini na početku dizanja.