Top 10 najgorih stvari za mišiće

Ignorisanje mišića stabilizatora

Jedinstveno baziranje na izvođenje vježbi za grupe mišića poput prsa, leđa, ruku, te zanemarivanje onih „manje atraktivnih“ mišića, već samo po sebi je prava katastrofa u najavi. Osim što se tako gubi simetričnost tijela, mišići stabilizatori koji se nalaze oko njih, ostaju nedovoljno snažni i razvijeni pa se otvara velika mogućnost zadobijanja povreda te potpunog nazatka.

Nedovoljan unos vode

Ljudi bi općenito trebali unositi dva litra vode dnevno u organizam, kako bi održali sve funkcije na optimalnom nivou. Kada je riječ o osobama koje vježbaju, njima to predstavlja posebno važnu stvar od koje ovisi kako napredak, tako i oporavak mišića i svih tkiva izmučenih treninzima.

Preskakanje zagrijavanja

Početak izvođenja težih dizanja bez prethodnog zagrijavanja zglobova, tetiva i mišića, jako često predstavlja najkraći mogući put do povreda, tokom čijeg saniranja jednostavno nije moguće održavati formu na istom nivou, te zbog lošeg pristupa sav napredak bude uništen. Zagrijavanje je posebno važno kada su na programu ramena, inače dio tijela najpodložniji neugodnim povredama. 

Loše korištenje vremena u teretani

Postići ciljeve u vidu dostizanja što bolje tjelesne forme, znači maksimalno iskoristiti svaki minut proveden u teretani. Samim tim, u priču se nikako ne uklapa korištenje mobitela u sali, mnogo pričanja i pravljenje dugih pauza između serija općenito. Najbolji način maksimalnog korištenja vremena u sali je kroz kombinovanje vježbi potiska i povlačenja, tokom kojih se naizmjenično odmaraju vlakna, iako se vježbanje ne obustavlja.

Stalno ponavljanje iste rutine

Kada se stalno ponavlja ista rutina vježbanja, isti broj ponavljanja i serija, mišići se jednostavno naviknu i napredak se drastično usporava. Samo manja promjena, često zna rezultirati upalom mišića kao najboljim signalom da je trening bio efikasan i da su se uspjela pogoditi vlakna koja inače ne budu aktivirana.

Fokusiranje na veličinu i težinu

Fokusiranje čisto na što veću težinu tegova s kojima se vježba, u početku zaista djeluje žestoko na povećanje snage, ali onda dolazi do barijere koja se na taj način ne može premostiti. Stoga treba uvijek kombinovati i vježbe s velikim težinama, ali i vježbe s manjim opterećenjima gdje se povećava broj ponavljanja i prije svega pravi snažna veza uma i mišića kog treba pogoditi vježbom.

Neozbiljno shvatanje važnosti proteina

Prvo što treba u glavi jasno postaviti je to da mišićna vlakna nikada i ni pod kakvim uslovima vježbanja i ishrane neće moći rasti ako nemaju dovoljan priliv proteina kao osnovne gradivne materije. Drugo, osobe koje žive aktivnim životom mogle bi sasvim lijepo napredovati sa 1 gramom proteina po kilogramu tjelesne mase, ali se za isključivo povećanje mišića preporučuje podizanje unosa proteina na neka 2 grama. S druge strane, ne treba zaboraviti ni to da proteini u organizmu stvaraju opterećenje bubrezima, pa i taj faktor treba imati na umu, ne održavati konstantno unos na nekim brutalno velikim gramažama, te unositi dovoljno vode kako bi im se olakšao posao.

Nedovoljna naspavanost

Manjak sna okidač je za brojne procese u organizmu koji nikako ne idu na ruku željenom razvoju mišića i postizanju idealne tjelesne forme. Jedan od najvećih problema je vezan za lučenje hormona, pa se tako kod neispavane osobe u krvi nalazi dosta visoka prisutnost hormona stresa, te istovremeno testosteron nalazi na jako mizernim nivoima.

Zaboravljanje na obrok poslije treninga

Najvažniji obrok u kompletnom danu fizički aktivne osobe je upravo onaj poslije treninga. Tada je organizam u najvećoj potrebi za hranjivim tvarima, pa kreće u potragu za njima. U slučaju da nema pristup dovoljnoj količini proteina i ugljikohidrata za ponovno podizanje energije, izvor će potražiti u sopstvenim mišićima, što je kratko rečeno katastrofa zvana pojava katabolizma – samouništenja mišića.

Neozbiljno shvatanja važnosti oporavka

Mišići rastu tokom faze oporavka i odmora tijela od aktivnosti, a trening je samo način kako da se potakne njihov kasniji napredak kroz „primanje“ hranjivih tvari i rast vlakana. Samim tim, osobe koje svom tijelu ne pružaju dovoljno vremena za odmor, sabotiraju sopstveni napredak, a priča o katabolizmu u tim okolnostima ponovo postaje aktuelna.