Fudbal kao jako zahtjevan sport iziskuje od igrača da budu spremni trčati preko 10 kilometara tokom 90 minuta, da budu uz to jako snažni za duele, a također uz sve to da imaju dovoljno energije i snage da aktivno razmišljanjem sudjeluju u meču.
Mišići čiji je razvoj najvažniji za fudbalere
Najvažniji za igranjeKako bi mogli odgovoriti na sve te brojne fitnes zahtjeve, ovi sportisti obično treniraju po posebnim programima kreiranim samo za njih, a koji poseban akcenat ostavljaju na neke od mišićnih partija posebno važnih za podizanje željenih atletskih sposobnosti.
Ruke
Neki će reći da fudbaleri trebaju imati jake noge i da snaga ruku za njih nije važna, što nije tačno. Razvijanjem bicepsa i tricepsa, igrač mogućnosti u duelima i čuvanju lopte podiže na potpuno drugi nivo. Razvijene ruke također igraju značajnu ulogu prilikom zračnih duela, gdje ruke omogućavaju balans, a važne su i za samo trčanje. Ako izuzmemo golmane koji svakako trebaju imati čvrstinu u rukama, i ostalih 10 igrača na terenu također dođe u priliku da izvodi loptu iz auta, gdje snaga ruku direktno dolazi do izražaja.
Mišići jezgre
Mišići takozvanog predjela jezgre, koji se nalaze ispod prsa i koje čine trbušnjaci i mišići leđa, od najveće su važnosti za okretnost i ukupnu pokretljivost ljudskog tijela. Razvojem ovih mišića, fudbaleri podižu nivo sveukupne izdržljivosti, a istraživanja sa Delaware univerziteta su otkrila da njihova razvijenost i povećanje stabilnosti, direktno smanjuju mogućnost dobijanja povreda leđa i donjih ekstremiteta.
Butine
Predio koji sačinjava prednji, zadnji i bočni dio, odnosno, kvadriceps, zadnja loža i aduktori, od posebne je važnosti za sport kakav je fudbal. U suštini, razvijenost svih ovih mišića pruža mogućnost povećanja brzine sprinta, ubrzanja, ali i održavanja stabilnosti prilikom trčanja. Uz sve to, velika razvijenost butina omogućava i veliku snagu prilikom šutiranja lopte.
Listovi
Mišići koji se protežu od članaka do koljena, generalno omogućavaju hodanje i trčanje, ali i kontrolu samog stopala. Mišići lista se u stvari sastoje od dva mišića, soleusa i gastrocnemiusa, od kojih je jedan zadužen za hodanje i trčanje, dok drugi omogućava sposobnost skakanja. Značajniji razvoj ovih mišića ne samo da poboljšava pomenute važne funkcije, nego i smanjuje mogućnost neugodnih povreda ahilove tetive.