Većina bodybuildera i drugih sportista konstantno rade na tome da kroz različite tehnike treninga postanu jači i kroz razvoj snage unaprijede i svoj izgled i svoje ostale atletske sposobnosti. Međutim, konstantni trud oko pomicanja granica maksimalne raspoložive snage nerijetko prelazi u frustraciju.
Tri glavna razloga zašto ne postajete jači
Uprkos treninzimaPostoji nekoliko razloga zašto je nakon stagnacije napredak jednostavno teško ponovo pokrenuti. Tri razloga se nameću kao osnovni razlozi za to. O njima detaljno u nastavku teksta.
Ne trenirate ciljano za povećanje snage
Treninzi specijalizovani za povećanje snage nisu isti kao treninzi za povećanje mišićne mase, jer bodybuilderi su generalno dosta fizički veći od powerliftera koji u stvari raspolažu sa većom snagom od njih. Razlika je u pristupu treninzima, dizači treniraju svoje tijelo kao cjelinu, jedu više ugljikohidrata, vježbaju sa većim težinama i fokusiraju se striktno na unapređenje snage.
Oni koji nisu preorijentisali svoj trening i zbog toga zapadaju u razne stagnacije u snazi, trebali bi za početak smanjiti broj ponavljanja tokom vježbi i povećati opterećenja. Držati se opsega ponavljanja od 3 do 5 i primicati se svojim maksimalnim mogućnostima na većini treninga.
Pretrenirani ste
Za razvoj snage je potrebno redovno treniranje, ali prelazak granice između redovnog na pretreniranost, uglavnom vodi ne samo do zaustavljanja napretka, već i do slabljenja, pa čak i do povreda.
Treba biti redovan, koristiti sistem većih težina i manjeg broja ponavljanja i jednostavno slušati signale svog tijela. Veći broj ponavljanja uz mnoštvo treninga tokom sedmice i nedovoljnog odmora, upravo vode ravno do pretreniranosti.
Niste konstantni u treninzima
Ako je napredak zakočio i čini se nemogućim probiti barijeru, trebalo bi postaviti nekoliko pitanja sebi. Koliko često se trenira? Postoji li plan treninga? Uklapaju li se treninzi sa ostalim obavezama? Nedostatak konstantnosti je jedan od osnovnih razloga izostanka napretka u snazi. Ako se preskoči trening samo, ali samo ponekad, to se ne bi trebalo dramatično odraziti na napredak. Međutim problem je kada se ne pristupa temeljno izazovu, a žele se postići veliki ciljevi.
Napredak ne dolazi preko noći, a gledajući kako to rade profesionalci, dolazi se do zaključka da kod njih nema neplaniranih dana odmora, te da vode evidencije za svaki trening i na taj način se pronalaze greške i probijaju granice.