11 najvećih laži proizvođača hrane

Prepoznato je jako mnogo takvih laži, a neke su toliko rasprostranjene i često ponavljanje da je to zabrinjavajuće. Jedanaest takvih predvodi kolonu i za svaku od njih ste sigurno čuli.

1. Nemasno/s niskim udjelom masnoće

Jedna od mnogih "nuspojava" samom po sebi lošem ratu objavljenom masnoćama, jeste i rasprostranjenost prerađenih proizvoda sa oznakama "nemasno (low fat)", "s niskim udjelom masnoće (reduced fat", "nemasno (fat free)". Problem je što većina tih proizvoda nisu uopšte zdravi. Većina proizvođača u takve proizvode koji su ostali bez okusa, dodaju šećer i brojne nezdrave aditive - i na sve to još privlače kupce natpisima vezanim za smanjeni udio masnoće.

2. Bez trans masnoća

Još jedan natpis na ambalaži koji nije uvijek istinit. Zakon omogućava dozvoljeno korištenje takvih poruka na ambalaži ako u sastavu nema više od 0,5 grama trans masnoća po porciji, što dakle uopšte ne znači da je takav proizvod "trans fat-free". Solucija je izbjegavanje svih proizvoda koji na ambalaži imaju natpis "hidrogenizirano".

3. Sa cijelim sjemenkama

Još prije nekoliko decenija je zaključeno da hrana sa cijelim sjemenkama ima daleko bolje efekte na organizam od one u kojoj takav element nije prisutan. Tako se stvorio preduslov za masovnu proizvodnju namirnica koje slove za izvore složenih ugljikohidrata, a što je neminovno dovelo i do (slučajnog ili ne) varanja kupaca. Naime, jako je čest slučaj na primjer u pahuljicama kao omiljenom doručku miliona ljudi to da "cijele sjemenke" i nisu baš toliko "cijele". Detaljno mljevenje ih je pretvorilo u finu brašnastu masu, a koja uopšte nema efekte u crijevima koje bi inače imala vlakna da su ostala u svom izvornijem obliku.

4. Bez glutena

Bezglutenska dijeta je veoma popularna u svijetu, pa samo u Americi oko 1,5 posto stanovništva se hrani na taj način iako kod trećine tih ljudi uopšte nije ni otkrivena celijakija - bolest netolerancije na gluten. I to je, naravno, otvorilo mnogo prostora na tržištu za hranu s oznakom "bez glutena". Tako se umjesto elemenata koji prirodno sadrže gluten, u sastav namirnica stavljaju brojni rafinirani proizvodi poput glikemijski jakog krompirovog ili kukuruznog škroba i slično. Ukoliko je zaista potrebna hrana koja ne sadrži gluten, treba jesti pravu hranu.

5. Skriveni šećeri

Nutritivni sastav namirnica koji je većinom obavezan na ambalaži proizvoda, obično je formiran po principu opadajuće liste na kojoj prvo mjesto zauzima nutrijent kog ima najviše u sastavu. Tamo gdje je šećer spomenut kao prvi, jasno je da takva namirnica ima i previše šećera i daleko je od zdrave. Lukavi proizvođači da bi zaobišli ovaj, za njih problem, često u sastav stavljaju različite vrste šećera čije količine se ne ispisuju u zbiru pa često gledajući sastav ljudi pomisle da se radi o zdravoj namirnici s malo šećera, a nije tako.

6. Broj kalorija po porciji

Trik u ovom slučaju je taj što proizvođači deklarišu serviranje ili porciju, faktički onoliku koliku žele. Samim tim za uvid u stvarni broj kalorija koje nosi određeni proizvod često će se trebati poslužiti matematičkim operacijama, iako je toliko jednostavno bilo napisati stvarni broj na ambalaži. Na primjer, na gaziranim pićima nerijetko piše da imaju 250 kalorija po porciji, dok u stvari u flaši ukupno ima pića energetske vrijednosti 500 kalorija. Svi koji dobro s razumijevanjem ne pročitaju sastav, mogli bi doći u veliku zabludu.

7. S voćnom aromom

Većina prerađene hrane koju danas možemo kupiti a koja ima "voćnu aromu", u stvari nema ni jedne jedine kapi narandže ili nekog voća na čijem okusu je već bazirana. Radi se o cijeloj listi raznih zaslađivača i aroma koje zaista daju stvaran dojam okusa. Nažalost, organizam dobro zna da ono što je u njega uneseno nema nikakve veze sa zdravim izvorom nutrijenata, te biva doslovno preplavljen različitim hemikalijama.

8. Male količine zdravih nutrijenata

Prerađena hrana na ambalažama često ima istaknute neke od elemenata iz sastava koji su poznati kao zdravi, a što je još jedan marketinški trik. Istina je da su ti zdravi sastojci potpuno zanemarivi kada se shvati kakva je istinska uloga takvih namirnica u organizmu i kakvi sastojci u stvari preovladavaju. Količina C-vitamina uopšte nije ni značajna kada je isti koncentrat soka prvenstveno baziran na šećeru i slično.

9. Sakrivanje sastojaka koji su dokazano nezdravi

Mnogo ljudi će iz određenih razloga izbjeći kupovinu nekog artikla ako shvate da se u njemu nalazi neki sastojak koji je poznat kao nezdrav. Baš te sastojke proizvođači će nerijetko referisati njihovim tehničkim nazivima, na primjer monosodijum glutamat (MSG) će biri imenovan kao E621, a opasni biljni zgrušnjivač karagenan kao E407 i slično.

10. Brza hrana s niskom količinom ugljikohidrata

Kako je svijest ljudi o uticaju ugljikohidrata na stvaranje masnih naslaga sve jača, sve bolje se prodaju proizvodi sa "low-carb" oznakama. I ovdje je isti slučaj kao sa "light" i "nemasnim" proizvodima. Iako imaju niske udjele ugljikohidrata, često u sastavu imaju jako veliko prisustvo elemenata koji su daleko lošiji na zdravlje od svega izbjegnutog.

11. Organska hrana

To što se određene namirnice prodaju pod etiketom organske hrane, ne mora uopšte značiti da su zdrave. Na primjer, ako na etiketi piše "sirovi organski šećer trske", to znači da je on zaista proizveden na organski način bez pesticida i štetnih pomagala u proizvodnji. Ali da je zdrav - to ne znači i nije niti može biti. Sve su to trikovi kojima proizvođači "hvataju" kupce koji imaju površno znanje o zdravoj ishrani, te koji ne znaju ili nemaju vremena da izanaliziraju pravo stanje stvari.

U suštini, sve ove obmane i laži najbezbolnije se mogu zaobići samim zaobilaskom prerađene hrane i sopstvenim pripremanjem zdravih, lično biranih namirnica.