Teško da se ijedna osoba može pohvaliti perfektnom simetrijom svih svojih mišićnih partija. Čak i sami bodybuilding takmičari često dolaze u situacije da im je jedna grupa mišića više razvijena od drugih, ili da sama jedna grupa kaska za svim ostalim mišićima. Naravno, sve to ozbiljno narušava tjelesnu simetriju, a koja je inače ključ i visokih ocjena na takmičenjima, ali i samog impresivnog izgleda tjelesne figure.
Kako pristupiti treningu zaostajućih grupa mišića?
Put do simetrijeZa razliku od rekreativaca koji se ne uspijevaju baš tako efikasno izboriti sa izazovima izjednačavanja svojih mišićnih partija, bodybuilderima je to sastavni dio posla i pravi su majstori u tome. Obično imaju razvijen sistem pristupa vježbanju svojih zaostajući grupa mišića, a on se sastoji iz tri koraka.
1. Izolovanje zaostajućih grupa mišića u trening programu
Kada jedna grupa mišića zaostaje u razvoju za ostalima, tada je prvi korak ka rješavanju problema to da se ona izoluje u programu treninga i posveti joj se dosta veća pažnja. To znači da se svaka vježba izvodi jače, s većom koncentracijom i što je moguće većim težinama, kao i to da se poveća broj vježbi koje direktno pogađaju zaostajući mišićnu partiju. Upravo to će je potaknuti na ubrzanje razvoja i sustizanje nivoa razvijenosti ostalih grupa mišića.
2. Vježbanje zaostajućih grupa mišića prvih
Zaostajuća grupa mišića se treba vježbati sa punom svježinom i maksimalnom posvećenosti, i nikako na kraju treninga kada je tijelo već umorno tako da se samo čeka kraj treninga. Na primjer, čest slučaj je zaostajanje u razvoju listova za kvadricepsima i zadnjim ložama, pa čak i pored te narušene simetričnosti, većina i dalje podizanja na prste izvodi kao posljednju vježbu nakon svih žestoko iscrpljujućih vježbi kakvi su čučnjevi, ekstenzije, pregibi, iskoraci... Jednostavno, kada jedna grupa mišića nije dovoljno razvijena u odnosu na ostale, ona se radi prva i njoj se pridaje najveći značaj.
3. Smanjenje intenziteta vježbanja previše razvijenih mišića kako bi se sustigao njihov nivo razvoja
Ako je cilj simetrija kao centralni ideal ljepote atletske građe tijela, to znači da se nekada mora i žrtvovati mogući nastavak napretka pojedinih grupa mišića koje su već odskočile u razvoju u odnosu na ostale mišiće. Na primjer, kada se uočava drastična razlika u razvijenosti prednje i srednje glave ramena, a što je vrlo čest slučaj jer prednja glava čak učestvuje i u izvođenju bench potiska i drugih vježbi, tada je pametan potez smanjiti obim vježbanja, pa čak i privremeno obustaviti vježbanje prednje glave, dok se žestoko radi na razvoju srednje glave ramena.
Tako se mnogo brže može dostići željena simetrija koju odlikuje jednaka razvijenost svih glava deltoida, a konačni rezultat je takav da ramena počinju izgledati mnogo impresivnije i daju sveukupni dojam većih nego što su bila ranije.