Pet mitova o trčanju koje treba ignorisati

Ozbiljnije uključenje trčanja u sistem života, donosi i prirodnu težnju za što profesionalnijim pristupom koji reducira mogućnosti povreda i pruža mogućnost izvlačenja maksimalne efektivnosti vježbanja. Ipak, neka od najčešće ponavljanjih "pravila" koja se vežu za trčanje, obični su mitovi koji nemaju nikakva utemeljenja u realnosti. Pet njih iz nastavka teksta možete slobodno ignorisati.

Statička istezanja su obavezna prije trčanja

Istezanja neposredno pred vježbanje prema naučnim istraživanjima objavljenim u časopisu "Journal of Strength and Conditioning Research", u stvari smanjuju izdržljivost mišića i performanse prilikom vježbanja, u ovom slučaju trčanja. Statička istezanja predstavljaju držanje mišića određeno vrijeme u maksimalno istegnutom položaju, što aktivira odgovor neuromuskularnog sistema da oslabi mišiće i prilagode se, pa tako smanjuju sposobnosti u vježbama koje sljeduju. Dinamičko zagrijavanje bez takvih istezanja je ono što treba biti sasvim dovoljno da se pripreme zglobovi, tetive i mišići za napor i da se tako preveniraju eventualne povrede.

Umjereni intenzitet trčanja je najbolji

Velika većina ljudi koji svoju fizičku formu održavaju trčanjem, drži se nekog umjerenog intenziteta koji se nalazi na pola puta između potpuno laganog trčanja i sprinta. Međutim, naučnici tvrde da je to u stvari najgori intenzitet jer pravi mnogo stresa poput trčanja s visokim intenzitetom, a pritom ne nosi ni blizu tolike beneficije. U studiji objavljenoj u listu "Frontiers in Physiology", naučnici su saglasni da postoje dva najbolja intenziteta trčanja - onaj gdje se trči žestoko na 90 posto od maksimalnog broja otkucaja srca, te onaj gdje se trči lagano, na nekih 60 do 75 posto od maksimalnog broja otkucaja srca.

Postoji jedna perfektna forma trčanja

Neki treneri trčanja smatraju da postoji samo jedna ispravna forma trčanja i da su sve ostale nepravilne. Međutim, naučna istraživanja objavljena u časopisu "Medicine and Science in Sports and Exercise", otkrila su da trkači postaju manje efikasni ako pokušaju kopirati način trčanja neke druge osobe. Stvar je u tome što ljudi bez razmišljanja o formi trčanja prirodno razvijaju svoj sistem, te ulazeći u formu postaju ekonomičniji trkači koji se kreću brzo a da pritom troše minimum energije i kisika.

Potrebno je napraviti "krug hlađenja"

Lagano džogiranje nakon jakog utrkivanja s vremenom može činiti da se osjećate bolje, ali to ne rezultira nikakvim funkcionalnim beneficijama. Istraživanja objavljena u listu "Australian Journal of Physiotherapy", pokazala su da lagana zagrijavanja pomažu reduciranju odgođene upale mišića, ali hlađenja nemaju nikakvih dokazanih efekata na rezultate. Stručnjaci ne idu toliko daleko da "krug hlađenja" nazivaju potpunim gubljenjem vremena, ali ukazuju na to da značajno produžuju trajanje treninga, a za uzvrat ne daju baš neke vidljive beneficije.

Morate slijediti posljednje trendove tehnologije patika

Stotine različitih vrsta obuće specijalno pravljene za trčanje iz sezone u sezonu postaju sve modernije i prema tvrdnjama proizvođača, sve efikasnije za izvođenje ove aktivnosti. Ipak, eksperti koji nisu kupljeni od strane velikih kompanija sportske opreme reći će otvoreno da ništa od toga nema krucijalni značaj za rekreativce kojima jedna ili dvije stotinke ne predstavljaju ništa. Važan je ugodan osjećaj u patikama kog svako pronalazi zasebno. Ekspert biomehanike Benno Nigg je to poredio sa istraživanjem gdje su jednoj grupi vojnika dali da biraju uloške za čizme koji su im bili najugodniji, što se pokazalo mnogo boljim nego u slučaju druge grupe gdje su svi vojnici dobili čizme opremljene standardnim, istim ulošcima.