CrossFit i tri najveće laži u koje vjeruju pobornici te discipline

Iako se efikasnosti CrossFita ne može prigovoriti, istina je da s brojnim elementima te discipline pravi fitness stručnjaci nikako ne slažu i zbog toga je i ne cijene kao nešto s čim bi se trebale baviti šire mase. Ako se navedu tri najveće razotkrivene laži u koje CrossFitteri vjeruju i koje pričaju svima, bit će mnogo jasnije o čemu se radi.

"Učestalost povreda nije tako velika"

Ključ manjka poštovanja istinskih fitness stručnjaka prema CrossFit disciplini upravo leži u tome - činjenici da zbog mnoštva nelogičnosti nosi suludo veliki rizik od povreda za vježbače. U prilog tome idu sljedeće činjenice:

- na CrossFitu svaki početnik izvodi najkompleksnije pokrete za čije sigurno izvođenje su potrebne godine prethodnog iskustva
- najkompleksnija olimpijska dizanja izvode ljudi sa jako slabom mobilnošću
- doslovno je teško pronaći vježbača čiji nijedan zglob nema zamotane bandaže, trake ili neki drugi vid steznika, a pretrpljene povrede su upravo razlozi za to

"To je najbolji mogući trening"

Ako se u teretani odradi full body trening sa kratkim pauzama između serija i samim tim visokim intenzitetom koji će natjerati srce da žestoko pumpa, postići će se isti efekat kao i kroz CrossFit trening. Ali, ostat će i jedna velika razlika - tu neće biti uobičajnih povreda ramena, bolnih leđa i svega onoga što treninzi pomenute discipline često priređuju svojim izvođačima.

"CrossFit je najžešći test fizičke spreme, a CrossFit šampion je najspremniji čovjek na svijetu"

Ako se fizička sprema (fitness) smatra sposobnošću da se ispune određeni fizički zadaci, jasno je da se CrossFit šampion može smatrati samo najboljim na svijetu u CrossFitu. Da bi se zaista ozbiljno mogao smatrati najspremnijim na svijetu, morali bi biti ostvareni sprintevi svjetskog nivoa, olimpijski nivoi dizanja, kao i powerlifting rekordi visokog nivoa, a što inače nije slučaj.