Četiri najveće greške kod kardio vježbanja

Međutim, tokom njihovog izvođenja veliki dio, čak i onih profesionalnijih vježbača pravi značajne greške, te tako ne samo da onemogućava svom tijelu da bude maksimalno "izrezano", već i ugrožava s mukom ranije izgrađenu mišićnu masu. Zbog toga, važno je skrenuti pažnju na neke od najvećih grešaka kod kardio vježbanja.

Greška 1: Loše tempiranje kardio treninga

Kardio većina tradicionalno koristi kao aktivnost koja se koristi ujedno i za zagrijavanje pred vježbe s tegovima. Problem je što to troši energiju prije pravih izazova sa željezom, a istovremeno limitira i samo sagorijevanje masnih naslaga. Zbog toga, postoje i oni bodybuilderi koji kardio trening posve odvajaju, te faktički rade dva treninga.

Studija iz 2007. godine, dokazala je da obje grupe itekako griješe, budući da su daleko najbolji pomaci zabilježeni kada se kardio izvodi odmah nakon vježbi s težinama. Tačnije, tijelo tada sagorijeva dvostruko više masnih naslaga nego kada se kardio tempira u drugim periodima. I to nije sve, u priču se uključuje i čuveni hormon rasta, čiji nivoi lučenja u krvi se umnogostručuju nakon izvođenja kardio, a posebno HIIT treninga nakon vježbanja sa tegovima, dok se lučenje istog hormona smanjuje ukoliko se prvo radi kardio pa tek onda uzima željezo u ruke.

Greška 2: Loš intenzitet

Obično postoje dvije vrste vježbača na kardio spravama, oni koji vježbaju duže lakšim intenzitetom, te oni koji daju svoj maksimum i pristupaju kardiju skoro isto kao i teškim vježbama s tegovima. I jedna i druga grupa će uspjeti istopiti masne naslage, ali ni jedna ni druga nisu idealne. Pravi način se krije negdje između, odnosno, predstavlja kombinaciju oba sistema.

Radi se o vježbama sa izmjenama intervala, popularno prozvanoj HIIT, koja kroz sve stručne analize važi za pravog šampiona u borbi sa masnim naslagama. Takve vježbe se izvode na način da laganim intenzitetom vježbamo, a zatim u kratkom intervalu intenzitet podignemo na maksimum. Nakon "ispucavanja", ne dužeg od 60 sekundi, slijedi povratak laganom intenzitetu i prikupljanje energije za novi sprint.

Greška 3: Premalo vremena odvojenog za kardio

Iako kardio oduzima dosta vremena, potpuno je efikasan kada mu se posveti još više vremena. Problem u tom slučaju je u jednobraznosti vježbe, koja velikoj većini vježbača postane dosadna, pa je teško vidjeti bodybuildera koji odvaja pola sata i više kako bi trčao na traci, vozio biciklo i slično. 

Iako se nalazimo u modernom dobu, u kom su čak i kardio sprave obogaćene multimedijalnim sadržajem čiji zadatak je da razbije monotoniju i zadrži vježbače duže aktivnima, ponovo se javlja isti problem. Stoga, najbolja preporuka je da se jednostavno izađe van i počne trčati, da se vozi biciklo ili da se uvede neka slična aktivnost poput termina fudbala ili planinarenja, gdje će biti osigurano dugotrajnije trošenje kalorija.

Greška 4: Nedovoljan oporavak

Jedna od najgorih grešaka koju bodybuilderi prave kardio vježbama je ta što svoje s mukom izgrađene mišiće izlažu samouništenju. Kada računamo da mišići nogu, koji inače u razvoju kod većine zaostaju za gornjim dijelom tijela, bivaju pogođeni i trčanjem na traci, i biciklom, i steperom, dolazimo do shvatanja da je kardio vježbama veoma lahko doći do pretreniranosti, posebno kada imamo na umu da ove vježbe duže vremena izlažu stresu iste one mišiće koji su vježbani ranije s tegovima.

Zbog toga, treba pametno rasporediti i kardio vježbe, te nikako zaboravljati na vježbu veslanja, te niz HIIT vježbi poput kettlebell swinga, u kojima prvenstveno učestvuje gornji dio tijela, a sve kako bi se sačuvao efekat svakog pojedinačnog treninga i kako bi se izbjegla pretreniranost koja vodi do katastrofe zvane katabolizam.