Osnovno gorivo i gradivna jedinica za mišićna vlakna, svima su dobro poznati proteini. Bilo da se se radi o njihovom unosu u vidu čvrste hrane ili suplemenata u praškastom obliku, za ovaj jedan od tri osnovna makronutrijenta koja postoje, istovremeno se veže i nekoliko nepoznanica o kojima pogrešne percepcije imaju čak i ljudi koji se u dobroj mjeri smatraju profesionalcima.
Proteini i nepoznanice: 3 najveća mita o njima
Osnovno gorivo za mišićeUpravo o tri mita koja se najčešće vežu za proteine i njihovo djelovanje na organizam, na osnovu naučnih činjenica je govorio dr. Layne Northon, čije uže usmjerenje su nutricionističke nauke.
Mit broj 1: Tijelo može apsorbovati "x" grama proteina iz jednog obroka
Rezultati naučnih istraživanja koji su i sami u nekoliko situacija bili različiti, postali su sastavni dio mita o "tačnoj" gramaži proteina koju ljudski organizam može apsorbovati iz jednog obroka. Dakle, ni manje ni više, bilo da se radi o čovjeku od 50 ili 150 kilograma, te se čak isto vjerovanje odnosi i na sve vrste proteina. Naravno, takvo mišljenje nije i ne može biti tačno u potpunosti, a tačan bi mogao biti samo onaj da whey protein i njegovi čisti proteini (sa oko 12 posto leucina) unutar jednog obroka mogu biti apsorbovati u količini od 30 do 35 grama. U drugim slučajevima, proteini kakav je kazein, imaju manju koncentraciju leucina, pa bi mogli biti apsorbovani u jednom obroku i do količine od 50 grama.
Mit broj 2: Ne treba računati nepotpune lance proteina u dnevnom proteinskom unosu
Proteini kojima nedostaje jedna ili više amino kiselina, definišu se kao nepotpuni ili nekompletni proteini. Međutim, to da manjak određene aminokiseline u prehrani može oslabiti ili onemogućiti sintezu skeletnih mišića, postaje vjerovatno tek kada bi se sportista nekoliko dana bazirao samo na ishranu temeljenu na takvoj vrsti proteina.
Većina onih koji želje poboljšati mišićnu masu zbog ovoga pokušava svaki obrok jesti hranu bogatu potpunim proteinima, iako bi kombinacija dvije vrste namirnica najnormalnije omogućila neometan proces sinteze bez rizika od njenog zaustavljanja. Stoga, bez ikakve dileme treba u dnevni unos proteina treba uračunavati i "nepotpune" izvore proteina poput graha i ostalih.
Mit broj 3: Visoko-proteinske dijete su teške za bubrege
Budući da visoko-proteinska dijeta povećava tjelesnu proizvodnju amonijaka, koji zatim mora uz rad bubrega biti izlučen, takve vrste dijeta se ne preporučuju osobama sa bubrežnim oboljenjima. Međutim, teorija da su takve vrste dijeta teške za ljude sa zdravim bubrezima, obični je mit.
Naučnici su nedavno proveli istraživanje čiji su rezultati pokazali da "ne postoji značajan dokaz da visoko-proteinske dijete imaju štetan efekat na funkciju bubrega kod zdravih osoba". Također je provedena i još jedna studija koja nije otkrila značajne razlike u radu bubrega između sudionika među kojima je jedna grupa imala unos od 2,8 grama proteina po gramu tjelesne mase. Sve to ukazuje da visoko-proteinska dijeta ipak nije štetna za bubrege kao što se priča.