Sportski uzori: 7 najjačih strategija olimpijaca

Da bi toliko iskoračili ispred svih ostalih i ostavili iza sebe milione konkurenata, olimpijci su sportisti koji se najčvršće drže efikasnih strategija ishrane i treninga i upravo kroz to mogu biti uzori ostatku ljudskog roda. Sedam strategija olimpijaca bi posebno moglo koristiti svima koji se odluče da "ukradu" dio njihovog šampionskog pristupa.

1. Držati dosljednost u ishrani i treninzima

Za olimpijce ključ uspjeha tokom njihovih par minuta nastupa kog prati cijela Planeta jeste u dosljednom držanju sportske dijete i redovnim treninzima. I oni su ljudi, i oni imaju poneki loši trening u kom ne uspiju ispuniti zacrtano, ali jedan trening među stotinama dobrih, nije nešto važno. Isto tako, žestinu i učestalost treninga jednostavno moraju ispratiti jakom i kvalitetnom ishranom. To znači da šest dana u sedmici moraju biti na perfektno odmjerenom unosu nutrijenata, dok onaj jedan dan najčešće ostavljaju sebi kao prostor u kom je moguće biti tek nešto malo opušteniji.

2. Praviti prave izbore kada je riječ o namirnicama

Profesionalni sportisti olimpijskih sportova obično žive i treniraju u mjestima koja im pružaju najbolje uslove za treniranje, oporavak, ishranu i sve što uz to ide. Ostatak godine oni provode putujući, što ih samo po sebi dovodi u situacije da moraju čak i na putu birati prave namirnice koje neće unazaditi njihove očekivane rezultate. U praksi, to znači da u 23 sata mogu kupiti dva jogurta i jabuku i tako riješiti problem gladi a pritom ni najmanje ne naštetiti perfektnoj takmičarskoj dijeti. Stvar je u karakteru i odlučnosti.

3. Sopstvena priprema jela, ali strogi režim ishrane ne shvatati kao kaznu

Većina olimpijaca hranu priprema danima unaprijed što olakšava cijeli proces i štedi vrijeme. Neki od njih upošljavaju sopstvene kuhare kako bi pravili ukusnu ali istovremeno jednostavnu hranu, u oba slučaja - suština je ista a važno je samo držati se jednostavnosti i ne praviti greške. Hranu ne treba shvatiti kao kaznu, i oni su ljudi koji shvataju da je moguće itekako jesti ukusno a pritom kvalitetno.

4. Izbjegavanje brzih, privremenih dijeta

Dijete koje su previše radikalne i koje vode do senzacionalnih pomaka u kratkom vremenskom periodu, obično nemaju nikakve šanse da "prežive" na duže staze. Zbog toga brze, privremene dijete u velikoj većini slučajeva kao krajnji ishod imaju variranje s kilažom koje je na kraju rezultiralo i sa većim procentom tjelesne masnoće nego što je bio slučaj na početku. Mudar pristup i zdrava ishrana utkana u životni stil, jedini je potpuno uspješni način ishrane, a olimpijci se upravo toga drže.

5. Postavljanje ciljeva u koje u stvari vjerujete

Olimpijci ne moraju previše tražiti motivaciju, samo to što su ispred svojih zemalja odabrani da brane čast zastava i svog naroda, sportski takmičarski duh je na vrhuncu. Ipak, ostali ljudi moraju pronalaziti motivaciju i postavljati sebi ciljeve. Kao najbolji sportisti oni imaju mogućnost i pravo da teže ka osvajanju zlata, a ako u to istinski vjeruju da je moguće, šanse su im i mnogo veće. Ostalim ljudima je također važno postaviti pravilno ciljeve, a kao glavno mjerilo dobro odmjerenih ciljeva je pitanje da li sami vjerujemo u mogućnost dostizanja tih ciljeva ili ne.

6. Sigurnost da su ciljevi realni

Olimpijci su sportisti koji imaju svoje puno radno vrijeme, kao profesionalci proračunati su i ništa ne prepuštaju slučaju. Ako su neki vidovi utrka u pitanju, niti jedna sekunda pa ni stotinka nisu slučajni, sve je to dio procesa napretka. Zbog toga, ovi veliki sportisti uvijek su sigurni da ispred sebe postavljaju realne ciljeve. Ako na primjer prosjek spusta kod određenog skijaša iznosi 2 minuta, potpuno bi nerealno bilo da isti očekuje da će na dan velikog takmičenja istu stazu preći za 1 minut i 40 sekundi. Stoga, realno postavljeni ciljevi, ogroman su dio nadolazećeg uspjeha.

7. Dati sebi malo prostora

Kao što je spomenuto, čak ni olimpijci nisu ti koji punih sedam dana u sedmici zaobilaze svaki i najmanje nezdravi element ishrane. Ni oni nisu roboti, niti bi takvo ponašanje bilo dobro za njihovu psihu, pa čak ni za njihov tjelesni napredak. Ostavljanje malo prostora u vidu oduška koji se može iskoristiti jednom sedmično u obliku slatkiša ili neke omiljene namirnice, potpuno je uredu. Istraživanja čak jasno pokazuju da je i faze mršanja u stagnaciji moguće otkočiti sa jednim "junk" obrokom mimo svih pravila.