Takashi Ishihara: Ljudi iz vaših područja imaju dobar genetski potencijal za bodybuilding

Budući da se radi o profesionalnom bodybuilderu kakav se vrlo rijetko može sresti u našim krajevima, čovjeku koji se mnogo puta takmičio na internacionalnoj sceni, te koji je obnašao funkcije predsjednika Bodybuilding federacije Japana i Bodybuilding federacije Azije, bila je to idealna prilika za razgovor i intervju iz kog i sami čitaoci portala Body.ba mogu mnogo toga naučiti.

Da nas životni putevi često vode onako kako i sami ne zamišljamo, pokazuje i životna priča Takashija Ishihare, koji je, kako i sam kaže, primarno želio postati profesionalni MMA borac. Splet okolnosti i komentar prijatelja da ima izvrsnu genetiku za bodybuilding, duge noge, duge ruke i malu glavu, okrenuli su njegovu karijeru u drugom smjeru. Uslijedio je ozbiljan rad u teretani, pripreme, a zatim i prvo takmičenje na kom je uspio iznenaditi sve.

"Moje prvo bodybuilding takmičenje je bilo Tokyo Open. Mnogi nisu vjerovali da mogu odmah pobijediti, čak i prijatelji su mi govorili: 'Taki, imaš i sljedeću godinu'. Međutim, kada je takmičenje krenulo, tip tijela mi je donio prednost. Znate, postoje ljudi koji u teretani izgledaju jako dobro, ali na bini nisu baš tako dobri. Drugi tokom treninga u teretani izgledaju mršavije ili deblje, ali kada stanu na binu, to izgleda odlično. Ja sam taj tip. U vrijeme tog prvog takmičenja imao sam 72 kilograma, a nakon eliminacije vode, to je bilo ispod 70 kilograma", objašnjava Ishihara, koji danas ima skoro 40 kilograma više mišićne mase nego tada.

Odlično poznajete bodybuilding scenu u cijeloj Aziji. Iz kojih dijelova dolaze najjači takmičari?

"Prvo, na Srednjem istoku arapske zemlje Perzijskog zaljeva imaju jako tržište, a i prije dolaska IFBB su imali i tržište i njihov bodybuilding je izvoran. Ne ovise niti o jednoj federaciji kao što su NABBA ili IFBB, jednostavno organizuju takmičenja i postavljaju velike nagradne fondove. Uz Iran i također Egipat, može se reći da je ta regija broj jedan. Druga grupa je vezana za čovjeka koji se zove Dennis James, koji je došao na Tajland i izveo generaciju takmičara koji su podigli nivo bodybuildinga u toj regiji. Tajland je postao preskup, pa se kasnije ta grupa prebacila na Filipine. Neki od njih su kasnije oko 2012. godine došli u Kuvajt u Oxygen Gym i uspostavili konekciju s njima. Tako da su momci sa Filipina veoma jaki. Nakon njih bi bila Indija koja također ima svoje tržište. Gledao sam neke fotografije njihovih monaha koji su tako masivni, a s bodybuildingom počinju u osmoj ili devetoj godini".

Bili ste predsjednik Bodybuilding federacije Japana i Bodybuilding federacije Azije, što je samo po sebi ogromno dostignuće...

"Da, radio sam taj posao 2012. godine. Znate, IFBB ima mnogo federacija ispod sebe, na primjer, ABBF azijsku, NPC američku, evropsku, afričku, koje su sve na veoma visokom nivou. Ali kako je IFBB preferirao američku federaciju kao 'broj jedan' to je u Indiji, Srednjem istoku, Filipinima i u Kini izazivalo ljutnju. Odlučili su izaći iz IFBB-a, a predsjednik Azijske bodybuilding i physique sportske federacije (ABBF) Paul Chua je uključio brojne evropske zemlje kao što su Holandija, Ukrajina, Belgija, Francuska, Mađarska, Austrija, a sada i Italija i Španija, te napravio novu federaciju - to je WBPF. U 2012. godini situacija se promijenila, došlo je do novih izlazaka, Olympia LLC, IFBB, također izdvojio se i Japanski bodybuilding savez. Paul Chua je tada tražio nekoga ko priča engleski, kotira u svijetu bodybuildinga i spreman je na duga putovanja radi takmičenja. Kontaktirao me je, zamolio me da osnujem grupu takmičara i postanem predsjednik Bodybuilding federacije Japana, a nakon svega tri mjeseca ponuđena mi je pozicija potpredsjednika Saveza Azije, što sam i prihvatio".

Šta je uopšte potrebno jednom bodybuilderu da dostigne tako visoki nivo?

"Moram reći da postoje tri nivoa, prvi je 'hobi nivo'. Da bi neko prešao u sljedeći nivo, 'nivo takmičara' mora popraviti svoju situaciju. Mora biti u mogućnosti da putuje na takmičenja, da spava uredno, da ide u teretanu najmanje svakoga dana. Nakon toga za prelazak na 'profesionalni nivo', uslov je opet bolja situacija, na primjer da se ne mora raditi i da se sva koncentracija usmjeri na bodybuilding. Pitanje kako napraviti tu situaciju je ključno. Ne znam za ovu zemlju, ali ako bi gledali na fudbal, u SAD-u dugo nije mogao biti na profesionalnom nivou jer igrači nisu zarađivali dovoljno. S druge strane, u Italiji ili Španiji postoji tržište, profesionalci mogu zaraditi novac i zbog toga ima toliko mnogo takmičara. Pored toga je neophodan snažan um, jer čak iako mogu napraviti dobru finansijsku osnovu, ako nemaju snagu uma, ljudi i dalje ostaju na nižem nivou."

Kako izgleda život jednog bodybuildera, koliko puta morate jesti i koliko treninga imate na sedmičnom nivou?

"Sedam dana nije dobra vremenska jedinica jer naše tijelo ne funkcioniše u tim sedmičnim ciklusima. Na primjer, u mom slučaju, ja dva dana vježbam, pa jedan dan odmaram. U ta dva dana ja u teretanu idem dva puta - ujutro i navečer. To znači da u sedam dana ja zapravo treniram devet puta, to prevazilazi sedmicu. I u ovom i u bilo kom drugom sportu je isto - nemojte gledati na tih sedam dana.

Što se tiče obroka, ja u stvari ne jedem toliko često. Jedem četiri puta i to je za mene dovoljno. Imam prijatelje koji jedu po sedam ili osam puta, ali ja mislim da kada jedem toliko mnogo puta, stomak jednostavno nema odmora. Prvo što treba postaviti jeste količina unosa proteina, na osnovu cilja tjelesne mase. Na primjer, ako želite na bini imati 100 kilograma, svakoga dana bi trebali unositi 3 grama proteina po kilogramu tjelesne mase. Ako jedete samo pileća prsa, to bi značilo da trebate svakoga dana jesti 1,5 kilograma pilećih prsa!"

Kako izgleda vaš uobičajni trening program i kako dijelite treninge prema grupama mišića?

"Moj trening program možda izgleda malo čudno. Prvo što radim su kvadricepsi, to je jutarnji trening, a navečer su prsa. Drugi dan su donja leđa i malo gornjih leđa jer su inače vezana. Triceps je navečer. Treći dan je odmor. U četvrtom danu su prsa i ramena, a navečer biceps. Dan pet - zadnje lože, a navečer triceps. Šesti dan je odmor, a sedmi dan su ramena ujutro i navečer biceps. U osmom danu se rade gornji dijelovi leđa, a navečer triceps. Deveti dan je odmor."

Takmičar ste, a bili ste isto tako i sudija na brojnim takmičenjima. Šta je ono na šta sudije posebno obraćaju pažnju kod takmičara?

"U bodybuildingu sudije naročito gledaju na gluteuse i zadnje lože i ako ti dijelovi nisu 'izrezani' ne mogu ići u finale. U bodybuildingu je 'izrezanost' važnija od mase, a ako su tu i izrezanost i masa, tada gledamo proporcije - vanjske linije. Oblik nogu je jako važan, na primjer na Mr. Olympiji svi takmičari imaju isti oblik nogu, jer ako takmičar ima ravne vanjske linije, to nije to. Nakon proporcija, gleda se na oblik mišića.

Ljude vjerovatno interesuje i kako se boduje u physique kategorijama. Mi tu provjeravamo trougao kog zatvara ruka oslonjena na bok, što je standardna physique poza. Ako takmičar ima jaka i trenirana leđa i gluteus, tada je lijep trougao. Kod bikini takmičarki također se taj trougao gleda i cijeni. Jako je važan gornji dio leđa, dok se donji ne gleda baš toliko. Također, možemo reći da physique nema potrebu za biceps pozom, dakle kod physique takmičara ruke nisu toliko važne, samo ramena. Kod bikini takmičarki je isto, ljepotu naglašavaju ramena, ne velike ruke."

Vidjeli ste mnoge zemlje svijeta, šta mislite o ljudima iz ove regije, spadaju li među 'fit' nacije ili se to baš i ne bi moglo reći?

"Ovdje ima mnogo ljudi 'hobi nivoa' vježbanja, pa se može reći da je prosjek prilično visok, ali nema mnogo ljudi takmičarskog nivoa. U drugim zemljama čak i nema baš hobi nivoa dok je ovdje jako zastupljen čak i među ženama. Znate, to ovisi o situaciji i pravljenju takmičenja, ako se organizuju takmičenja i daju vrijedne nagrade, odmah ima i takmičara."

Kakav je genetski potencijal domaćih ljudi iz ove regije, čine li vam se kao jaki ili su slabi?

"Ljudi ovdje su poznati kao ljudi Dinarskih Alpa. U vrlo važnoj pozi bodybuildinga, physiquea i bikini fitnessa, široki kukovi i zadnjice prave problem, to je čest slučaj u Rusiji, dok ovdje to nije slučaj. Također, dužina ruku i nogu je veoma važna, tako u Mađarskoj i po Skandinaviji ljudi obično imaju kraće ruke, a ovdje vidim da ljudi uglavnom imaju duge ruke što je dobra genetska predispozicija."

Šta bi preporučili svim ljudima koji pokušavaju dostići svoje fitness ciljeve?

"Poručio bih ljudima da postave više nivoe i da se takmiče, jer takmičenja povećavaju motivaciju. Ovdje u Sarajevu ima oko 30 teretana, pitam se zašto se ne organizuju neka takmičenja između njihovih članova? To bi povećalo motivaciju ljudima i proizvelo takmičare."

Koje suplemente bi posebno preporučili i ako bi imali mogućnost odabrati samo jedan suplement, koji bi to bio?

"Mislim da bi to bio multivitamin. Ja nekada ne mogu birati hranu iz razloga što često putujem i ne znam uvijek gdje jesti, pa nerijetko jedem 'junk' hranu. Naravno da tada vitamina nije dovoljno, pa ako ne bih uzimao multivitamine, razbolio bih se. Jeftini su, a vrlo važni. Vidite, ako ljudi kupuju vrlo skupe suplemente, ali bez multivitamina, napreduju brzo, a onda se razbole i unazade postignuto. U drugoj situaciji, ako se uzimaju multivitamini i sa jako malo drugih suplemenata ili potpuno bez njih, napredak ide sporije ali sigurno. Na kraju, oni koji su čuvali zdravlje i nisu imali tih padova, postignu bolje rezultate", istakao je za kraj razgovora ovaj uspješni japanski bodybuilder.