"Ljubav prema fotografiji i porodičnom poslu sam uspjela iskombinovati i utkati u svoju ličnost"

Fotografija, još od malih nogu, bila joj je opsesija. Kaže da je mamina mlađa sestra uvijek tu i tamo nosila fotoaparat sa sobom i fotografisala je. “Znate kako to tetke zapravo rade”, dodaje Ajla. “Od četvero djece u porodici, moje fotografije su zauzimale uvijek najveći dio ladice. Isto kao kad upoznate osobu i kad je pogledate, pa znate da je ona zapravo ta koju ste čekali cijeli život. Tako sam ja gledala od prvog dana na fotografiju.”

“Sjećam se, još smo srednja škola bili, moja najbolja prijateljica mi je predložila da se pridružim na Instagram. Tada je Instagram bio platforma u razvoju. I niko nikada nije ni mogao slutiti da će jednog dana moj hobi prerasti u unosan posao.”

Ljudi, inače, kad je tek upoznaju očekuju da će reći “Na masteru sam pedagogije ili prava”, neki nježni posao u kancelariji bez blata i prašine. “I onda kad čuju građevina, tek im ništa nije jasno” kroz smijeh nam govori Ajla.

Zašto baš građevina, pitali smo? “A išlo je poput slagalice. Dedo, tata i onda sam došla ja. Još u sedmom razredu osnovne škole, znala sam da ću upisati građevinu. Znate kako to ide. Kad nemaš sina, pa onda prvu violinu svoga srca zoveš 'sine'.”

“Bila sam dijete koje je voljelo sve predmete u školi osim tjelesnog. Nagrade za literarne radove bi pokupila zahvaljujući maminom genu, a za snalažljivost i ljubav prema numeričkim naukama kriv je bio tata.”

Na pitanje da nisi to što jesi, šta bi bila.. Ajla kaže: “Ne moram da biram. To i jeste moja fuzija zapravo. Ljubav prema fotografiji i porodičnom poslu sam uspjela iskombinovati i utkati u svoju ličnost. Ponekad to sve oslikam u glavi poput drvenih bojica. Obični ljudi imaju jednobojnu minu, dok moja bojica ima šarenu. I kako god da je okrenete, druga boja će se na papiru ukazati i svaka će biti podjednako lijepa.”