Steroidi i druga pomagala imaju direktnu vezu sa sportom. Sportaši koji žive od sporta uvijek traže nešto što će ih izdvojiti od konkurencije. Vjerojatno najpoznatiji slučaj dopinga prošlog stoljeća je slučaj Ben Johnsona s Olimpijskih igara u Seoulu 1988 godine. Naime, nakon što je kanadski sprinter pobijedio u utrci na 100 metara otkriveno je da je konzumirao Winstrol (Stanozol) te je diskvalificiran.
U novije vrijeme poznati slučajevi su Marion Jones te Lance Armstronga. Jedan nama bliži primjer je slučaj Ademi, kod kojeg je također otkriveno da je uzimao Stanozol, što je rezultiralo sa suspenzijom od 4 godine. Naravno svi možemo upirati prstom i osuđivati, ali pitanje je da li su oni jedini dopingirani ili su jedini otkriveni? Što se krije iza zatvorenih vrata? Koliko je realno da se svake Olimpijske igre ruši niz svjetskih rekorda i ostvaruju sportska postignuća koja su donedavno bila nezamisliva?
Koliko god mi o tome šutjeli, steroidi su u današnjem društvu sveprisutni. Konzumiraju se laički, neprimjerenih su doza i sumnjivog porijekla, a posljedice koje mogu ostaviti na zdravlje nisu dovoljno istražene. Nameće se pitanje: da li je i dalje zdravlje primarni cilj vježbanja i da li je fitness odlutao u krivom smjeru?