Po čemu je jedinstven Eldin Bećarević?

Okušao se u svemu

"Realno, ja ne pratim fudbal, ne zanima me, ali to što se danas dešava nije više ni preinformiranost, već propaganda, možda čak i zaglupljivanje. Ja, koji ne pratim konstantno sam bombardovan, kako je igrao Zrinjski, kako Željo. A onda je li se malo utiša sve, onda moram sve da znam o Chelseaju..."

Priča ovo sve čovjek koji je u najmanju ruku jedinstven, ako ne baš toliko popularan. Popularnost sama po sebi ne mora biti indikator ničega. Toliko je popularnih, potpuno besmislenih likova koji zauzimaju medijski prostor samo zato što postoje, ili još gore jer su glupi.

"Popularizacijom fudbala sport je izgubio, jer se maltene ne doživljavaju ozbiljno ostali sportisti, koji su možda iskreniji i veći sportisti od fudbalera. Imamo mi dobrih i džudista i karatista i powerliftera, a ovdje se baviti tome je istinska majstorija..."

Eldin Bećarević je omiljen u krugovima gdje su utezi i sprave nezaobilazna tema, a treninzi i teretana smisao života. Eldin je vjerovatno jedan od najboljih poznavlalaca korištenja suplemenata i metodologije treninga i ishrane. Koliko kalorija, kada, gdje, kako, zašto... I u svemu čime se do sada bavio stizao bi do samog vrha.

Zapravo, izuzetak je bilo olimpijsko dizanje tegova, ali treba mu odati priznanje što je uopće pokušao.

"Olimpijskim dizanjem tegova da bi se bavio moraš u glavi biti besprijekoran ili biti kreten, jedno od to dvoje. Olimpijsko dizanje je vrlo dosadno, imaš dvije discipline i samo to ponavljaš. Da bi se neko bavio olimpijskim dizanjem mora apsolutno biti u tome i strašno su velika odricanja. Moraš paziti i na najmanje detalje, a opet zauzvrat nemaš ništa. To je tehnički sport koji zahtijeva veliku frekvenciju monotonih treninga, jako mnogo i često se mora trenirati. Ja sam se prestao olimpijskim dizanjem baviti jer mi moje porodične i poslovne obaveze to više nisu dozvoljavale. A osim toga kada čovjek u teretani ostane sam sa neonkama dobro se zapoita o smislu bavljenja tim sportom i uopće o smislu života", priča Bećarević i sjeća se nečega što zvuči urnebesno smiješno.

"Kada se baviš olimpijskim dizanjem, kao reprezentativac imaš 50 KM godišnje. Znači šest godina - 300 KM. Za jedno 600 godina, možeš skupiti pa i automobil da kupiš. Ako znaš da ćeš se baviti toliko, možeš odmah kupiti auto, na kredit", sarkastičan je Eldin.

Kako su mu tegovi u krvi tako je odlučio da se prebaci na powerlifting. O powerlifterima vlada pogrešna slika da su to kabadahije, agresivne hrmpalije, da su priprosti i priglupi, no radi se o potpunoj predrasudi, kao što postoje predrasude o raznim drugim "klasama", vrstama ljudi.

"Powerlifteri su većinom odreda prijatni ljudi, srdačni, spremni pomoći, o sebi pri sebi. I jako je izražena ta community crta, svi se drže jedni s drugima, odnosno nemaju nikakav interes za rivalstvom. Powewrlifting je potpuno iskren sport u kojem ne postoji ni trenutak interesa ili mogućnosti da varate. Ni sebe ni druge. Njime sam se počeo baviti takmičarski iz praktičnog razloga: Čovjek ima više vremena njime da se bavi, a progres je veći i očigledniji. Dakle on ne zahtijeva konstantna ponavljanja, možeš trenirati i sedam puta sedmično, ali onda je to kontraproduktivno. Najbolja su tri treninga sedmično. Powerlifting nije toliko tehnički sport kao olimpijsko dizanje već je sveden na jedan element - takmičenje u maksimalnoj snazi. Više je statičan i zahtijeva fleksibilnost."

Tokom karijere uspio je dostići rezultat od 700 kilograma u totalu. Powerlifteri se takmiče u tri kategorije bench press, čučanj i odvajanje.

"Kada su takmičenja u pitanju, a ja samo poštujem takmičenja jer kod nas su svi pametni i svima je lako kada treniraju sami sa sobom, dok je druga stvar nadmetati se, 2017. sam učestvovao na samo jednom takmičenju, u oktobru. Tu sam na takmičarskoj garnituri tegova i klupi imao total 700. U zbiru to je čučanj 270 kilograma, bench press 165 i odvajanje 265."

Nakon 2017. i zlata u Crnoj Gori do 90 kilograma, 2018. je učestvovao na dva takmičenja i na oba ponovo bio najbolji. U Crnoj gori u kategoriji do 100 kilograma i u Sloveniji također do 100 kilograma.

"Generalno sva takmičenja su bila u GPC federaciji, osim u Ljubljani koje je održano u prestižnoj WRP federaciji. I sa tog takmičenja nosim predivna, nevjerovatna iskustva. Tek tu sam mogao da osjetim istinsku powerlifting atmosferu, iako sam krenuo tamo s predrasudama. Takmičare je krasio poseban imidž, svi su bradati, istetovirani, a takva je ustvari američka kultura powerliftinga. Neopisivo je bilo, ne znam da igdje postoji takva atmosfera. Sve ljudi koji su izuzetno prijatni, susretljivi, druželjubivi, bez trunke ega koji bi možda mogao biti i razumljiv i opravdan. Međutim, ego nije postojao. Primjer je recimo da je čovjek koji je dodavao tegove i pomagao kod takmičenja ultrauspješan powerlifter na međunarodnom nivou. To vam je recimo kao kada bi Cristiano Ronaldo bio spreman da nosi sa sobom vreću s loptama na trening...

Ipak, nakon nekoliko izuzetnih rezultata tokom posljednjih godina, poslije turnira u Sloveniji Eldin se odlučio privremeno oprostiti i od powerliftinga, a od oktobra počinje da se takmiči u bodybuildingu gdje će također biti poseban i autentičan.

"Želim sam da se okušam u svim elementima teške atletike koji su vezani za dizanje tegova. Primarno ću se takmičiti u bodybuildingu, a povremeno u powerliftingu. Jedino neću u olimpijskom dizanju, a postoji dobar razlog za to. Prvo zbog mase koju sada posjedujem nemoguće se baviti uspješno olimpijskim dizanjem, a drugi razlog je što nisam lažov i ne želim da varam, odnosno uzimam doping sredstva tamo gdje se ona ne smiju uzimati. Powerlifting nije olimpijski sport i svima je dozvoljeno korištenje suplemenata, pa je s te strane to možda i poštenije, nema varanja, pa ko želi neka izvoli."

Poseban i autentičan primjer bodybuildera Eldin je iz jednostavnog razloga: Niko prije njega na njegovu visinu nije vagao 90 kilograma mišića i niko nije takmičarski počeo da se bavi bodybuildingom s 34 godine.

"U bodybuildingu su kategorije od 75 kilograma pa na više. U Americi je od 212 funti pa prema gore. Međutim malo je vrhunskih bodybuildera u svijetu sa preko 105 kilograma. Znate šta je to imati 100 kilograma mišića... Rijetki su oni poput Dextera Jacksona, to su čudovišta", priča Eldin i pojašnjava u čemu je razlika između bodybuildinga i prethodnih "njegovih" disciplina.

"U Bodybuildingu se najmanje ocjenjuje masivnost, već se ocjenjuju figura i forma. Međutim forma je ta koja donosi ili ne donosi uspjeh. Gledaju su mišićne proporcije, estetika, balans između različitih mišićnih skupina, jer svi imaju različit skelet. Ipak, na takmičenjima pobjeđuju oni koji su najisklesaniji i oguljeniji."

Zbog toga Eldin se nalazi pod posebnim drilom, trenažni tempo koji sada podrazumijeva i mnoge cardio-vježbe je paklen, a sve kako bi što spremnije dočekao prvo svoje takmičenje Jagodina Open u oktobru.

"Da mije neko prije par godina pričao da ću ustajati prije posla i u šest ujutro trčati smatrao bih ga budalom, ali eto, neke stvari u životu čovjek ne može predvidjeti", našalio se.

Ko su ponajbolji powerlifteri u BiH?

Eldin dobro poznaje "kretanja" u powerlitingu, pa samo ga upitali koga bi izdvojio ako je već community powerliftera na visokoj razini.

"Možda će se neko naljutiti što ga nisam spomenuo, posebno među kolegicama koje imaju dobre rezultate, ali po meni glavni kriterij koliko se čovjek stvarno "oguli" na treninzima, prolije znoja i krvi... Neki od njih su po meni vrhunski sportisti iako ne dižu za total (sve tri discipline), već recimo samo bench press. Ljudi koje poštujem su Hamza Botić, Tarik Šarak, Ernes Glavašević, Sanel Džalić, Mahir Moro, Irfan Muhić. Aleksandar Lukić nije iz Sarajeva, ali to je čovjek koji je sigurno među najboljom dvojicom powerliftera u regionu. Momak ima total 900, to je stvarno za svaki respekt. Ne može mu se pera odbiti.

Neki takmičari ne mogu dizati total zbog povreda, iako su po meni najvrhunskiji sportisti powerlifteri, ako uzmemo u obzir sve tri discipiine. Oni su najspremni, nemaju slabih tačaka i najkompletniji su."

Ako se osvrnemo malo oko sebe nemoguće je ne primijetiti da postajemo debela nacija, pa je u tom kontekstu svaki angažman ovih sportista koji se ovim sportom bave iz duše, a ne zbog slave i novca, za svaku moguću pohvalu. Strašna su odricanja momaka koji nekada po mjesec dana ne smiju pojesti kocku čokolade, čija je disciplina divovska i koji zbog svega toga ne da zarađuju, već moraju izdvajati novac. I među njima Eldin je volšeban, jedinstven.

Komentari (0)

Još nije napisan ni jedan komentar! Budite prvi koji će ostaviti komentar?!

Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala Body.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje Body.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.

Podijeli članak