Saša Drašković: Samo ostvarenje cilja mi daje novi

Ovaj velikan iz Bijeljine je ekskluzivno za naš portal govorio o sportu koji ga je izgradio i kao sportistu i kao čovjeka, svojoj karijeri i izazovima s kojima se suočavaju svi vježbači u teretanama i koje je i on sam morao proći.

Kako i sam kaže, u avanturu izgradnje tijela je krenuo kao tinejdžer želeći da tek nabaci nekoliko kilograma, a onda je zadovoljan rezultatima samo nastavio.

Kada je cijela priča sa teretanom krenula, koji su bili primarni ciljevi tadašnjeg dječaka koji je počeo vježbati sa manje od 50 kilograma tjelesne mase?

"Prvi cilj je bio samo pobijediti u suštini anoreksičan izgled. Potom su se ciljevi nadograđivali, kada imaš ruku 28cm, i 40cm smatraš dalekim ciljem. Ne vidiš sebe od starta kao bodybuilding takmičara niti imaš takve ciljeve. Tek kad su se prvi mikro ciljevi ostvarivali, samo ostvarenje jednog cilja, je davalo novi."

Šta je taj dječak imao za razliku od drugih, pa je većina ostala skoro ista, dok on danas ima preko 100 kilograma uglavnom čistih mišića i apsolutni je šampion Balkana?

"Vjerujem da je u pitanju bila iskrena ljubav prema dizanju tegova i gradnji tijela. Ako nešto iskreno voliš, ništa ti nije teško, pa tako ni velika količina rada i odricanja od hrane. Naravno da je i genetika jedna od bitnijih stavki u čitavoj priči, ali i najbolji genetski odziv tijela, nije dovoljan sam po sebi. Vjera u sebe i svoje mogućnosti, disciplina, fanatizam, genetika, znanje... Vjerovatno da ima svega od navedenog. Na našim prostorima ima dosta takmičara koji ne napreduju. Da li je razlog samo manjak znanja ili manjak onih koji su dali sebe…"

Već godinama važite za jednog od najboljih bodybuildera ovog dijela Evrope te često ističete važnost motivacije u ovom sportu. Šta vas održava tako motivisanim?

"Pišem o motivaciji upravo zato jer sam bio uvijek u ekstremima. Ili totalno bezvoljan za ovim sportom, ili vojnik spreman da radi sve što treba. Kad ne volim da treniram, onda to ni ne pokušavam raditi na silu. Dakle, nisam neko ko održava motivaciju cijele godine, padao sam često i nisam vidio smisao svemu. Zgadi ti se. Potom bih onda kad odlučim da nešto želim, samo “preklopio” u glavi i budio se sa ciljem i poslom koji trebam da odradim. Kad donesem odluku, tad znam da ću istrajati. U početku bih bio prinuđen i da radim na motivisanju samog sebe.

Ne koristim motivacione videe, ne gledam kolege koji napreduju. Više pričam sam sa sobom, kažem sebi da mi taj sport hrani porodicu i da sam odgovoran prema porodici da odradim što se traži od mene. Zatim poređenja svog zanimanja sa nekim zaista teškim poslovima tipa radnik na autopraonici, fizički radnik, rudar... Svi poslovi su teži a manje plaćeni pa opet takvi ljudi ne traže odlikovanja za ono sto prođu. U suštini dokažeš sebi da si prije svega nezahvalan i lijen, ako ti je mrsko raditi ono što voliš i od čega živiš, i što ti ide relativno dobro."

Šta je to što vam je najviše pomoglo u karijeri, jesu li to savjeti nekih starijih bodybuildera ili ste sami učili i naučeno probavali na sebi?

"Dosta sam naučio u početku na forumima, u vrijeme dok je bilo ljudi koji nešto znaju... Uz to priča sa kolegama, rad sa takmičarima, rad sa rekreativcima. Sve to je dovelo do gomilanja ogromnog iskustva. Bio sam spreman probati dosta toga, eksperimentisati i sa pristupom treningu i hrani. Nisam tip koji odbije voće jer povjeruje u mit da deblja, već sam tip koji proba odraditi pripreme primarno na voću kao izvoru UH. Isto tako nisam tip koji vjeruje samo u meso, pa sam godinama mahom na wheyu kao izvoru proteina... Dosta sam sklon eksperimentisanju da bih došao do saznanja. Naravno, edukovao sam se, čitao sam i medicinsku literaturu i razne studije ali sve to bi bilo bi uzalud bez igranja na sebi."

U bodybuildingu nemaju svi istu polaznu tačku, gdje genetske predispozicije određuju mnogo toga. Ipak, da li je to zaista presudno na putu do uspjeha?

"Ako nisi rođen da možeš biti ogroman, tijelo to jednostavno neće nikad podržati. Možeš uzeti najboljeg klasičara na svijetu, i nasuti tanker hemije i hrane... Nećeš stvoriti IFBB PRO-a. PRO klasičara da, ali PRO super teškaša ne. Nažalost, ma koliko neko želio i davao sebe, neko ko se rodio za maraton neće biti sprinter. Isto je i u ovom sportu. Kako god bilo, da stvari ne budu tako crne, mnogo njih sam upoznao, koji su bili materijali za mass monstere i nisu uspjeli. A bilo je momaka koji su premašili početna očekivanja."

Kako izgleda jedan dan šampiona u bodybuildingu. Koliko imate treninga sedmično i koliko vaš trening prosječno traje?

"Proteklih par mjeseci sam trenirao rasterečeno. Kao gej frizer ili modni kreator. Jeo sam 2 obroka dnevno i pogubio cca 12kg. Sad se upravo vraćam u režim, i imam 5 treninga. Vrijeme koje provodim u teretani varira, od mišićne partije, raspoloženja i osjećaja koji imam u mišićima. Ponekad izdijelim treninge na ujutro, popodne, ukoliko osjetim pad fokusa a ima još posla... Išao sam u toku priprema i 2 puta po bar 90 minuta."

Iza vas je jedna od najuspješnijih sezona sa cijelim nizom najsjanijih medalja gdje ste još jednom potvrdili klasu. Kakvi su planovi za budućnost, hoćemo li vas ubrzo opet vidjeti na bini?

"Prošli put sam u planu imao Amateur Olympiju, i dakle još 8 nedelja posla i mnogo bolju formu. Ostavljeno je prostora za još kardia i za spuštanje kcal. Nisam izašao. Zbog čega, nije ni bitno, imao sam prioritete i šta god rekao bilo bi pravdanje. Međutim, ne želim sebi više da priređujem situacije kada imaš ikakav pritisak od okoline, tako da i kada se budem spremao, ne mislim pričati o ciljevima, možda čak ni kačiti fotke tokom priprema... Budući da, dok sam tako radio, bio sam mnogo mirniji tokom procesa."

Jako ste cijenjeni kao takmičar, a možda i još više kao trener i stručnjak što vam je posebno važno. Postaju li ljudi svjesniji važnosti vježbanja, te kakva je perspektiva bodybuildinga zemlji i regiji općenito?

"Važnost vježbanja za zdravo tijelo, i vježbanje u smjeru takmičarskog bodybuildinga su dva različita svijeta. Trend definitivno raste, kao i ova industrija. Meni je drago da se pojavljuje sve veći broj trenera, jer masovnost samo pomaže da se usluge razdvoje. Kvalitet onda još više dobija na cijeni. Paradoksalno, iako je sada moguće zaraditi više novca na ovome, bilderi nisu bolji nego prije 10 godina. Masovnost kategorija poput fizika, klasika, klasik fizika kao novog trenda, govori da teški bodi bilding nije više u fokusu. Sada koliko vidim i u svijetu i kod nas trend doživljavaju više tijela koja izgledaju lako ostvarivim i estetskim, nego pretjerano mišičavi izgled. 

Takmičarski kalendari ne doživljavaju neki procvat, kategorije su često poluprazne, sve se zasniva na par ljudi koji imaju neki entuzijazam (ili korist) od takmičenja. Srećom dosta više se izlazi vani, pa neki takmičari imaju perspektivu... Pogotovo PRO classic."

Imate li neku poruku mladim generacijama bodybuildera, čije slijeđenje bi ih moglo spasiti od pravljenja niza grešaka i krajnjeg odustanka od svega?

"Vidio sam kao najveći problem sljedeće: momci se zadaju samo oko bildinga, ne postoji ništa izvan toga. Sav novac, vrijeme i energija odlazi prema tome. Kad ti BB postane sve u životu, očekivanja koja se ne ostvaruju postaju preteškim frustracijama, a ne postoji ništa drugo što bi takav mentalni sklop učinilo srećnim. Najbitnije je da bodybuilding bude način života, a ne život. Meni iz ovog nema nazad, sve i da hoću, ali zato ne želim da mi BB uzme sve i da budem rob vlastitog tijela. Smisao života koji se zasniva na takvom sportu, je život koji jedna povreda može obesmisliti", zaključio je Saša Drašković.