Može li čimbenik sigurnosti ikada biti precijenjen?!

Sigurnost ljudi možda jest neprocjenjiva, no visokotehnološka rješenja imaju svoju cijenu – cijenu koju često ni sami nismo spremni platiti!

Ljudi su načelno skloni bilo kakvom obliku radnih aktivnosti; većina to čini iz pragmatičnih razloga – prvenstveno radi osiguranja stalnih prihoda, ali i iz zadovoljstva na razini hobija! Unatoč tome što može biti i zabavan – svaki rad, gotovo u pravilu, podrazumijeva uporabu različite opreme i alata te je samim time prisutan rizik od lakših površinskih ozljeda, težih ozljeda, profesionalnih oboljenja i invaliditeta pa čak i smrtnih slučajeva!

U 2022. godini, barem prema podacima Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, bilo je nešto više od 12 000 ozljeđivana (preko 10 000 na samom radnom mjestu, op.a.); pri tome ih najviše nalazimo u prerađivačkoj industriji, dok je najveća stopa ozljeda evidentirana u gospodarenju vodom, otpadom i sanaciji okoliša. Posve očekivano, najviše je lakših ozljeda (91 %), no bilo je 801 teških ozljeda te čak 14 sa smrtonosnim ishodom. Sindikati ukazuju i na oboljenja pa se tako ukupna brojka penje na 38 smrtnih slučajeva.

U svakom slučaju, teže ozljede i smrtonosni ishodi ozljeda na radu uvijek se odražavaju i na društvenu zajednicu u cjelini pa ne čudi pridavanje tolike pažnje upravo segmentu sigurnosti i zaštite na radu. Normativna regulacija i standardi zaštite postaju sve snažniji.

S druge strane, razne alate ne koristimo samo zaposlenici, nego ih jednako tako koristimo u upražnjavaju hobija pa neovisno o tome razmatramo li ozbiljan profesionalan rad ili tek rad na razini hobija – rizik besplatne vrtnje bez uplate potencijalne opasnosti, težine posljedica i vjerojatnost nastanka nesretnog događaja uvijek treba imati na umu, a takvo stajalište dijeli i Tony Sloterman - vlasnik proizvoda u kojem je prosudba rizika temelj svake poslovne aktivnosti!

Koliko ste spremni izdvojiti za sigurnost?

Dakako, postoje i potpuno pasivizirani pojedinci (obično imuni i na profesionalno oboljenje modernog doba; tzv. 'burnout sindrom' – sindrom izgaranja na poslu), no ono što znamo i kvalificiramo kao 'lijenost' je doista rijedak slučaj psihološkog stanja (ponekad i osobina ličnosti), a ne nekakve bolesti pa zato nije ni relevantno za problematiku korištenja alata i općenito za statistiku ozljeđivanja na radu.

U svakom slučaju, sigurnost alata i strojeva u interesu je svakog korisnika i proizvođača pa tako očekujemo od istih konstrukcijsku prikladnost i funkcionalnost za ono što im je namjena, a ponajprije očekujemo sigurnost prilikom rukovanja! Vrlo često se razumna zaštita radnika osigurava putem općih i posebnih protokola, a pojedini strojevi i alati mogu imati i dodatna tehnička rješenja koja nadilaze propisane standarde.

Primjerice, amputacije dijelova tijela definitivno predstavljaju jednu od najtežih ozljeda u radu sa pilama pa je tako svojevremeno jedan američki genijalac (dr. Steve Glass) uspio patentirati mehanizam koji omogućuje 100-postotnu zaštitu, a sve ostalo je povijest - tako već dvadeset godina na tržištu postoji vrhunska stolna pila, ali dvostruko skuplja u odnosu na usporedive kategorije. Naime, na tržištu nalazimo kvalitetne strojeve do najviše 2500 dolara, dok za 100-postotnu zaštitu treba izdvojiti gotovo 5000 dolara; onaj tko si to može priuštiti zacijelo nije pogriješio!

Kako god bilo – sigurno je kako za većinu poduzetnika i hobista tako visoka cijena uopće nije prihvatljiva, jer postoje već ustaljeni protokoli i pomoćni alati koji osiguravaju solidnu razinu sigurnosti pa je i mala vjerojatnost najtežih ozljeda (potvrdit će to prosudba rizika i tzv. CBA analiza troškova, op.a.). Naravno, možemo sve banalizirati kroz razmatranje cijene nečijih prstiju, no većina ljudi ne kupuje najsigurnije automobile na svijetu pa im oni koji ih voze sigurno neće postavljati slična pitanja!