Želite krenuti u gym? From Big Mac to six pac? Prvo na ljekarski pregled

Kada smo se čuli ,uz moj prijedlog da izletimo na Vils, rekao mi je da je i sam o tome razmišljao ali da je nadavno u toku trčanja zadobio povredu noge i da ne bi želio rizikovati komplikaciju. Užitak u trčanju sunčanom alejom je sjajna stvar ali prijatelji su ipak nešto važniji, na kraju je pao kompromis da se nađemo na krovnoj terasi BBI centra i "gušteramo" uz kaficu umotani u dekice.

Priča o njegovoj povredi nametnula se sama od sebe. Radilo se o ligamentima iako čovjek trči već nekoliko godina. Vršnjaci smo, rekreaciju smo započeli negdje u isto vrijeme kada smo prešli 40tu. On se u mladosti nešto više bavio sportom nego ja, jer je odrastao u kvartu gdje je raja druga porodica a odmjeravanje snaga među grupama može se u, najboljem slučaju, odmjeriti i na fudbalskom terenu uz Miljacku. Životni putevi bili su nam slični, pa smo skoro  dvije trećine života proveli sjedeći i tipkajuću na računaru i saginjući se pratili prve korake naše djece, u istom momentu smo osjetili sličnu potrebu za pokretom i rekreacijom i krenuli u tom pravcu.

Kako je on više outdoor tip a ja ljubitelj gyma, počeo me ispitivati o tome u kojoj mjeri sam se pripremao za polazak u teretanu. Nisam odmah svatio pitanje, činilo mi se i pomalo izlišno. "Kako u kojoj mjeri?" odvratio sam. "Pokupiš opremu, uplatiš termin, pronađeš adekvatnog trenera i to je to".Pitao me da li sam prije toga posjetio ljekara. Zavrtio sam glavom: "Zašto bih išao ljekaru, osjećam se just fine, pa ne bih ni išao na rekreaciju da imam neke bolove".

 Odjednom mi je sinulo. Postavljeno mi je vrlo razumno pitanje koje  sam ja ,kao što to čini i većina korisnika gyma, zanemario. Bilo je to pitanje razumjevanja i shvatanja realnog stanja u kojem se moje tijelo nalazilo. Znate, kada možete hodati, potrčati za taksijem, nositi djete, bar nekoliko stotina metara, ili svakodnevno obavljati poslovne obaveze, vi ste "zdravi". Nije vam ništa, niste u kolicima, niste prikovani za krevet, broj tableta koje pijete je jednocifren. Govorite sebi : "Ok, 40 mi je ali daleko sam ja od ozbiljnih zdravstvenih problema".

Tako sam i sam razmišljao. Moj prvi odlazak u gym bio je , strogo među nama, motivisan nabacivanjem six packa ili savršenog ravnog mišićavog stomaka za one koji upravo padaju sa Marsa. Činilo mi se da je to potpuno legitiman motiv, da je to nešto što želim postići i da ću time upotpuniti svoju sasvim "solidnu" fizičku kondiciju i izgled. Većina ljudi u mojim godinama, naročito muškaraca, razmišlja na sličan način. "Želim jaka prsa, velike bicepse, moćna leđa"...biranje kao u supermarketu. Naravno želje su jedno, i lijepo ih je imati i pokušavati doseći ali je stvarnost sasvim drugačija. Dugogodišnje stagniranje i zanemarivanje fizičke aktivnosti, što je danas česta pojava obzirom na vrijeme koje provodimo sjedeći na poslu ili ležeći kod kuće ostavlja posljedice. Naša leđa nisu više leđa 20godišnjaka, naše srce nije više srce mladića, šta god mi o tome mislili i kako god se subjektivno osjećali.

Pravilan pristup početničkoj fazi vježbanja u gymu, koji je potpisnik ovih redova "uredno" izbjegao, podrazumjevao bi nekoliko neizostavnih koraka.

Prije početka uvođenja gyma kao redovne prakse, a to je slučaj i sa bilo kojom drugom vrstom vježbanja, odgovorna odrasla osoba u kasnim 30im ili ranim 40im...hmmmm....dakle ponavljam odgovorna osoba bi  trebala neizostavno posjetiti liječnika. Poželjan bi bio i kompletan sistematski pregled kao logičan uvod u bavljenje "zdravim životom" kao izvor informacija o vlastitom organizmu i tijelu kao i stanju u kojem se nalazimo. Već ovaj korak mogao bi uticati na pravilan izbor fizičke aktivnosti ali i ukazati na limite koje možda nismo ni znali da imamo.

Slijedeći korak bi bio ,na osnovu ovih informacija, baziran na formiranju ciljeva koje želimo postići. Vrlo je moguće da raskošna prsa i veliki bicepsi "odu" u potpuno drugi plan. Zavisno od pojedinca i rezultata sistematskog pregleda i savjeta liječnika, kao primarni cilj trebalo bi postaviti pitanje opšte kondicije a grupe mišića na kojima će se najviše raditi, najvjerovatnije, postaće noge i leđa. Ovako će vježbanje možda u početku biti manje zabavno ali će cilj biti stvarno poboljšavanje našeg zdravlja i fizičkih performansi a ne samo povećavanje mišićnih grupa za koje smatramo da su muževne i privlačne.

Budite pošteni  prema sebi  i iskreni prema svom treneru. Najidealnije bi bilo da vaš personalni trener ili trenerica imaju već spreman upitnik koji ćete popuniti prije prvog treninga. Ovakav upitnik trebao bi sadržavati pitanja o svim vašim zdravstvenim problemima  i predstavljao bi osnovu za plan treninga. Na ovaj način trener će vježbe koncipirati tako da stimuliše i koriguje vaše tjelesne slabosti a da, pri tome, ne napravi povrede ili dodatno ošteti osjetljive tačke na vašem tijelu. Bilo bi jako poželjno uraditi i nekoliko testnih treninga na kojima bi se jasno moglo vidjeti  gdje "gori".

Danas će vas trener često upitati: "Ok, šta ćemo vježbati danas?"....to je, naravno, dobro pitanje ali ga ne bi trebao postavljati trener vama nego vi njemu. Trener bi na ,osnovu podataka koje ste prikupili kroz preglede i napisali u upitniku, trebao razviti program i sistem vježbanja koji bi prvenstveno išao u smjeru osnovnih funkcionalnih korekcija na vašem tijelu. Uz sve to trener će vam dati naputke i o pravilnoj ishrani a podaci dobijeni pregledima omogućiće vam da u tu ishranu uvrstite sastojke koji vam zaista trebaju ili izbacite one na koje ste alergični.

Naravno, lako je kritikovati, današnje fitness tržište i scena u BiH pa i regionu je još uvjek relativno lišena studioznog pristupa. Klijenti dolaze sa svojim zahtjevima koji vrlo često mogu biti potpuno neutemeljeni a treneri u strahu da ne izgube posao prave neku vrstu kompromisa i asistiraju klijentu na način na koji on to želi. "Zaboga platio sam" misli klijent. Međutim broj povreda među ljudima koje poznajem je sve veći. Razlog ovih povreda upravo leži u izbjegavanje navedenih priprema. Najiskusniji trener ne može vam pomoći ukoliko ste prema njemu neiskreni u pogledu vašeg stanja.

Odrasli smo ljudi, naše povrede više nisu vezane za izležavanje u kući i sačekivanje prijatelja koji će nam se potpisati na gips. Imamo poslove, obaveze, djeca i mnogi drugi zavise od naše pokretljivosti. Mislimo da želimo unaprijediti zdravlje ali ukoliko neozbiljno pristupimo rekreaciji i vježbanju, moguće je da ćemo to isto zdravlje pogoršati i unazaditi svoje performanse.

Zato krenimo ozbiljno i odgovorno. Prikupimo informacije, sagledajmo realnu situaciju i sa trenerom razradimo adekvatan plan vježbanja i dinamiku provedbe plana.

Kada jednom izgradimo dobru osnovu i pojačamo vlastite slabe tačke na tijelu, onda može...ma može i six pac.