Danas su bh. javnost iznenadile vijesti da je selektor naše reprezentacije BiH Robert Prosinečki hospitalizovan. Ubrzo su stigle i informacije da je operisan, ali se dugo nije znalo kakve tačno probleme ima popularni Žuti. Sumnjalo se u prvi mah na iscrpljenost, međutim saopšteno je da je Prosinečkom dijagnosticiran problem sa diverticulumom tankog crijeva.
Šta je divertikulum tankog crijeva?
Bolest koja je "napala" našeg selektora
Divertikularna bolest je stanje u kojem na crijevima postoje male hernije ili kile u kojima mogu završiti dijelovi hrane i na taj način stvoriti upalu. Hernija ili kila je posljedica povećanog tlaka na debelom crijevu tokom defekacije.
Divertikuli se nalaze na mjestu prolaska krvnih sudova kroz mišićni sloj crijeva i najčešće mjesto na kojima se javljaju je debelo crijevo, jer u njemu postoji povećan pritisak, ali je moguća lokalizacija na bilo kojem dijelu crijeva
Moguća je, također pojava multiple divertikuloze na svim dijelovima debelog crijeva koja se karakteriše nasljednom predispozicijom. Ukoliko se divertikulum zapali, onda se to stanje naziva divertikulitis.
Divertikuli tankog crijeva nastaju zbog urođene slabosti crijevnog zida, ili zbog povećanog pritiska unutar crijeva, a nerijetko i zbog kombinacije oba faktora.
Kako se manifestuje divertikulum tankog crijeva?
U većini slučajeva diverikuloza he asimptomatska, što znači da većina osoba koje imaju divertrikulozu ne osjećaju specifične simptome. Međutim, moguće je da dođe do pojave:
- Bola u trbuhu
- Nadutosti trbuha
- Zatvor, ili proljev (dijareja)
- Mogu se pojaviti i simptomi loše apsorpcije hranljivih materija, ali to su rijetke pojave.
Ukoliko dođe do pojave zapaljenja divertikuluma stanje se naziva divertikulitis i karakteriše se povišenom tjelesnom temperaturom i jakim bolovima u trbuhu.
Komplikacije neliječenih divertikulitisa mogu biti perforacija, peritonitis i sepsa.
Kako se postavlja dijagnoza divertikuluma tankog crijeva?
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike i objektivnog pregleda pacijenta.Međutim većina pacijenata nije svjesna postojanja divertrikuloze, stoga za divertrikulozu ljekari najčešće saznaju prilikom kolonoskopije. Snimanje unutrašnjosti tankog crijeva je moguće i uz pomoć pilule sa kamerom.
Kako se liječi divertikulum tankog crijeva?
Ako su simptomi blagi oboljelima se savjetuje prehrana bogata vlaknima. Kod ozbiljnijih simptoma, ukoliko ljekar to preporuči, mogu se dati i lijekovi koji stimulišu peristaltiku crijeva.
Ukoliko dođe do infekcije i pojave divertikulitisa, podrazumijeva se upotreba antibiotika i obavezno bolničko liječenje, zbog mogućih ozbiljnih komplikacija.
Neophodno je redovno praćenje stanja, a u slučaju infekcija, nekih ozbiljnijih komplikacija i multiplih promjena na crijevima dolazi u obzir i hirurško liječenje.
Operacija divertikula je većinom neophodna ako dođe do pucanja ili abnormalnog krvarenja divertikula.
Prehrana oboljelih
Prema malobrojnim dostupnim istraživanjima, dijetoterapija divertikuloze crijeva ovisi o tome da li se radi o stanju s akutnom upalom ili bez nje. Radi li se o akutnom divertikulitisu preporučuje se hrana bez prehrambenih vlakana, bez začina, te su zabranjeni orašasti plodovi, sjemenke, kukuruz, jagode i voće s košticama i povrće koje sadržava veću količinu vlakana. Po smirivanju upale postupno se uvode namirnice koje sadrže prehrambena vlakna (voće, povrće, sjemenke i orašasti plodovi). U "mirnoj fazi" crijevne divertikuloze preporučuje se hrana bogata prehrambenim vlaknima do 30g na dan uz obilje tekućine i dijetu s ograničenim unosom masti.
Prehrambena vlakna održavaju stolicu mekanom i smanjuju tlak unutar crijeva, omogućavajući lakše kretanje crijevnog sadržaja. Povećana količina prehrambenih vlakana u prehrani može smanjiti simptome divertikuloze i spriječiti komplikacije kao što je divertikulitis. Znači po smirenju akutne upale kod divertikuloze crijeva preporučuje se visok udio prehrambenih vlakana u omjeru 60 % topivih i 40% netopivih prehrambenih vlakana, uz dovoljan unos tekućine (voda, voćni sokovi, kompoti, mineralna voda i sl.). Potrebno je u prehranu u većem omjeru uključiti žitarice bogate vlaknima kao što su mekinje, heljda, zob, ječam, te grahorice, integralni hljeb, graham hljeb, peciva sa sjemenkama, svježe i neoguljeno voće, suho voće, orašaste plodove, mahunarke i lisnato povrće. Preporučuje se svakodnevni unos fermentiranih mliječnih proizvoda kao što su jogurt, kefir, acidofilno mlijeko i drugi fermentirani mliječni proizvodi s dodanim kulturama probiotika. Preporučuje se i smanjiti unos jednostavnih ugljikohidrata (bijeli hljeb, bijela riža, bijelo tijesto, slatkiši, šećer, kreme s dodatkom brašna i krupice, puding).
Mnoge namirnice sadržavaju i topiva i netopiva prehrambena vlakna, no postoje i one namirnice koje su bogatije topivim i one koje su bogatije netopivim prehrambenim vlaknima. Topiva prehrambena vlakna se u procesu probave otapaju stvarajući želatinastu masu koja štiti probavni sustav od apsorpcije različitih tvari. Imaju veliku ulogu u prevenciji različitih kardiovaskularnih bolesti sprječavajući apsorpciju holesterola, te djeluju pozitivno na nusproizvode metabolizma masnoća. Dobre bakterije u crijevima se hrane topivim vlaknima, te na taj način uravnotežuju naš probavni sustav.
Namirnice bogate topivim prehrambenim vlaknima:
- zobena kaša
- jabuka
- ječam
- zob
- leća
- kruška
- jagoda
- orašasti plodovi
- sjemenke lana
- borovnica
- krastavci
- šljive
- prokulica
Netopiva prehrambena vlakna ulaze i izlaze iz probavnog sustava gotovo nepromjenjena. Ona apsorbiraju vodu, imaju laksativno djelovanje, sprječavaju opstipaciju (zatvor) i osiguravaju redovito pražnjenje crijeva. Ovakvo "čišćenje" spriječeva duže zadržavanje nekih toksičnih tvari u organizmu štiteći ga pri tome od različitih bolesti.
Namirnice bogate netopivim prehrambenim vlaknima:
- smeđa riža i rižine mekinje
- pšenične mekinje
- zob
- jabuka (kora)
- ječam
- sjemenke i orašasti plodovi
- artičoka
- smokva
- brokula
- rajčica
- mahune
- zeleno lisnato povrće
- grožđe
- grah
