Ljudi koji su vježbali i nekada nabacili određenu masu mišića te potom istu izgubili, u kasnijem periodu života mnogostruko brže vraćaju mišiće koje su nekada imali od onih koji ih grade od početka. To je dobro poznata pojava tzv. mišićne memorije, čije postojanje sportistima nakon povreda uvijek olakšava posao i omogućava da se brzo vrate na stare staze uspjeha.
Mišićna memorija je rezultat promjene u DNK
Najbolja beneficijaOvim pitanjem pozabavili su se i naučnici, shvatajući da iza svega kao jedino logički dokučivo objašnjenje može stajati nastala promjena u DNK. Stoga, na Keele univerzitetu u Engleskoj, predmet proučavanja je bila upravo vježbanjem izazvana promjena u genetskom kodu, te načini uticanja na istu.
"Demonstrirali smo da geni u mišićima ostaju neoštećeni u pogledu tih epigenetičkih informacija kada su vježbanjem rasli nekada ranije u životu. Ono što je važno, ovi geni ostaju neoštećeni čak i kada izgubimo mišiće ponovo, a to njihovo prisustvo pomaže da se "preklopi" gen i u većoj mjeri je povezan sa većim rastom mišića kao odgovorom na vježbanje u kasnijem životu, demonstrirajući epigenetičko sjećanje rasta mišića ranije u životu", pojašnjava dr. Adam Sharples.
Kontraverza dopingovanih sportista
Sportisti kojima je pronađena neka od zabranjenih supstanci u krvi, te zbog toga obično bivaju suspendovani na određeni vremenski period, također "hvataju" beneficije pomenutog epigenetičkog sjećanja.
Samim tim, ako su nekada razvili mišiće i snagu iznad granica, suspendovani na kraći vremenski period, te godinama kasnije bili "čisti", i dalje imaju prednost u odnosu na one koji su uvijek vježbali bez dopinga.
Ovo saznanje može predstavljati osnovu za mnogostruko produženje suspenzija koje bi po svemu sudeći bilo logičan potez.