Najprostije objašnjeno, aseksualna osoba osjeća malu ili nikakvu seksualnu privlačnost. Seksualna privlačnost podrazumijeva pronalaženje seksualnog nagona ili želje na određenom nivou. Svaka aseksualna osoba ima različitu percepciju svoje aseksualnosti i različita iskustva. U nastavku slijede neke osnovne stvari koje bi ste trebali znati o aseksualnosti.
Šta je aseksualnost?
Problematika aseksualnosti ima više različitih tumačenja, ali šta je tačno?
Neki ljudi uopšte ne doživljavaju seksualnu privlačnost.
Ako takve osobe ne osjećaju seksualni nagon, to ne znači da oni ne doživljavaju neke druge oblike privlačnosti. Pored seksualne privlačnosti postoje i druge, kao što su:
- romantična privlačnost
- estetska privlačnost
- senzualna privlačnost
- platonska privlačnost
- emocionalna privlačnost
Postoji mogućnost da aseksualna osoba osjeti sve ove vrste privlačnosti, osim seksualne.
Neki ljudi mogu osjetiti seksualnu privlačnost isključivo u određenim uslovima
Ovakva vrsta aseksualnosti podrazumijeva jako limitirane seksualne nagone koji su kratkoročni i nejasni. To uglavnom znači da ove osobe osjećaju seksualnu privlačnost kada imaju jaku emocionalnu ili romantičnu konekciju sa drugom osobom, i to samo u određenim okolnostima.
Neke aseksualne osobe posjeduju libido ili seksualnu želju, ali to ne podrazumijeva seksualni nagon
Vrlo je važno da se pojmovi libida, seksualne želje i seksualne privlačnosti ne poistovjećuju, jer sve su to samostalni pojmovi.
Libido – poznat i kao seksualni nagon, radi se o tome da želite imati neku vrstu seksualnog zadovoljstva, što je nekome i sam dodir ili bilo kakav fizički kontakt.
Seksualna želja – to je želja za seksualnim odnosom, bilo da je u pitanju lično zadovoljstvo ili konekcija sa drugom osobom.
Seksualna privlačnost – to znači da neka osoba osjeća seksualnu atrakciju ili privlačnost prema drugoj osobi i želi ostvariti seksualni odnos sa tom osobom.
Jedno je sigurno: Aseksualnost nije isto što i celibat ili apstinencija
Mnogo ljudi danas poistovjećuje aseksualnost sa celibatom ili apstinencijom. Apstinencija podrazumijeva samovoljnu i samosvjesnu odluku o ne imanju seksualnih odnosa. Takva odluka je, u većini slučajeva, privremena.
Celibat, s druge strane, ima korijene u religiji, kulturi ili nekim ličnim razlozima i celibat ne znači da osoba nema seksualni nagone, već takve nagone sputava.
Apstinencija i celibat su lični izbori – aseksualnost nije.
Uprkos onome što ste do sada čuli, askesualnost ne potpada u domen medicinske zabrinutosti
U društvu se seksualna privlačnost podrazumijeva kao obavezna, pa često aseksualne osobe smatraju da nešto nije u redu s njima i to dovodi do njihove depresije, anksioznosti ili otuđenja od ostatka društva.
Današnja medicina aseksualnost ne smatra zdravstvenim problemom i ne tretira se kao bolest koja mora biti liječena ili izliječena.
Ne postoji temeljni uzrok aseksualnosti
Aseksualnost nije nasljeđena, niti je uzrokovana nekim traumama ili bilo čime. Do danas ne postoji nikakvo medicinsko objašnjenje da je aseksualnost stanje za koje se treba zabrinuti i tražiti uzrok takvog stanja.
Postoji šansa da aseksualnost vremenom postane neka vrsta seksualnosti i obrnuto, ali važno je zapamtiti da aseksualnost ima više slojeva koji su potpuno unikatni i stvar ličnih potreba.
