Zanemarenost duhovnih bolesti

25% stanovništva ima ili će imati neku duhovnu bolest tokom cijelog života. Bez obzira na to i danas su ti problemi zanemareni u društvu. Većina stanovništva misli da imati neku duhovnu bolest je slabost te osobe, te se ne smatra stvarnim problemom.

Počnimo da ne koristimo nazive duhovnih bolesti za svakodnevne situacije.

Reći da neko ima opsesivni kompulzivni poremećaj kada je samo pedantan

Osobe sa ovim poremećajem nisu samo previše uredne. Zabrinutost za perfekcionizam ili mentalnu i međuljudsku kontrolu spriječavaju njihovu fleksibilnost i otvorenost novim iskustvima.  Frustrirani su zato što ne mogu da završe određene zadatke. Totalno se predaju poslu, što dovodi do distanciranja.

1% ukupne populacije pati od ove bolesti.

Šizofrenija

21 milion ljudi pati od ove teške bolesti. Psicosis, među kojima i šizofrenija se karakterišu po anomalijama misli, percepcije, emocije, jezika, percepcije sebe i ponašanja što može otežati da neko normalno radi ili uči. Stigmatizacija i diskriminacija mogu se prevesti u nedostatak pristupa socijalnozdravstvenim uslugama.

Mijenjamo tugu i depresiju

Loša stvar u tome što koristimo depresiju za svakodnevne probleme jeste da na ovaj način pravo značenje riječi gubi svoju težinu. Potvrđeno je da 5,2% ukupne populacije ima kao dijagnozu depresiju.

Korištenje bipolarnost za obične promjene raspoloženja

Bipolarni poremećaj je zapravo teška duhovna bolest promjene raspoloženja. Ljudi koji se bore s ovom bolešću imaju ciklične periode manije ili uznemirenosti koji može trajati danima ili čak mjesecima i također mogu imati periode depresije. Postoji velika mogućnost samoubistva kod bipolarnih osoba.

Aksioznost

Anksioznost ne predstavlja samo obićno nestrpljenje. Radi se o osjećaju straha ili robstva, iracionalna i ogromna briga u vezi situacija koje traju nešto više od 6 mjeseci, ukoliko je razlog te brige nepoznat stvara se još veća anksioznost. Anksioznost prati i razdražljivost, nemir, teškoća koncentriranja, otežano spavanje ili čak osjećaj umora pri buđenju.

Autizam

Reći za nekoga da je autistićan zato što „živi u svom svijetu“ je velika greška. Autistična djeca imaju problem sa adaptacijom i razvojom. Ne znaju kako da očuvaju pogled, ne mogu da razviju odnose sa drugarima u školi, kasne sa govornim razvojom... ne samo da moraju da žive s tim iz dana u dan, pored toga nema lijeka za ovu bolest.

Povezivnje „antisocijalnog“ ukoliko neko ne dijeli iste interese kao ostali ljudi

Zapravo antisocijalna osoba ima kriminalno ponašanje i odražava zanemarnost i kršenje prava ostalih osoba u društvu. Ono po čemu su također karakteristične ove osobe je po neuspjehu u ulogama koje zahtjevaju odgovornost, kao naprimjer uloga oca.

Samoubistvo

Neke od navedenih bolesti dovode do samoubistva, tako da bi bilo poželjno da se izreke kao „ubit ću se“ kada je dosada u pitanju se ne koriste. Potrebno je što prije izbaciti krivicu za samoubistvo samoj osobi izjavama tipa „uradio/la je to samo da privuče pažnju“. Na ovaj način se otežava traženje pomoći za problem koji je odgovoran za smrt preko 3000 ljudi dnevno.