Vještačke boje se mogu pronaći u mnogim proizvodima (bombonima, piću, vitaminima...), čak neki izvori navode da je njihova upotreba porasla za 500% u zadnjih 50 godina. Vrećica Skittlesa je možda dobra grickalica za kino, ali prije nego ih uzmete pogledajte naljepnicu. Administracija za hranu i lijekove je vremenom zabranila neke vještačke boje, ali ih je mnogo ostalo dozvoljeno na tržištu. Je li sigurno jesti hranu s vještačkom bojom samo zato što izgleda lijepo?
Je li obojena hrana loša po zdravlje?
Vještačke boje
Bojenje – što je bitno?
Boje su ubačene u hranu da se nadomjesti gubitak boje kad se hrana izloži svjetlosti, zraku, ekstremnim temperaturama, vlazi, ili uvjetima skladišta. Aditivi mogu poboljšati prirodnu boju, ili dodati totalno neprirodnu boju proizvodu. Oko dvije milijarde svježih narandži na Floridi se mažu vještačkim bojama da se dobije ujednačena boja. Također, proizvođači često umaču kobasice i hrenovke u boje da lakše privuku kupce.
Dok se neki proizvođači hrane iz određenih zemalja i dalje drže prirodnih boja, američki proizvođači vrlo često to odbijaju. Fanta u Velikoj Britaniji svoju boju dobiva od bundeve i mrkve. Pitate se kakva je američka Fanta? Crveno 40 i žuto 6 (boje koje uzrokuju blage do teških reakcija preosjetljivosti kod nekih ljudi). U Velikoj Britaniji sladoled od jagoda u McDonald'su je napravljen čisto od jagoda, dok se u Americi koristi crvena 40, boja koja sladoledu daje odgovarajuću nijansu. Kraft makaroni su na udaru zbog korištenja žutih boja s oznakama 5 i 6 u Americi, dok je engleska verzija potpuno bez vještačkih boja.
Termin „prirodan“ ima široku upotrebu. Kad su boje u pitanju, to se odnosi na biljke, pa čak i kukce, kamenje, i komponente tla; dok su vještačke boje izrađene od sintetičkih kemikalija.
Jedna od glavnih briga vezanih za bojenje je navodna veza sa neprihvatljivim ponašanjem, posebno hiperaktivnošću kod djece. Iako ranija istraživanja nisu nudila značajne rezultate, istraživanje iz 1873. kod predškolske djece je pronašlo značajna smanjenja hiperaktivnosti kad su vještačke boje uklonjene iz hrane. To ne mora da znači da će vam gumene bombone odmah prouzrokovati poremećaj deficita pažnje (iako one utječu na djecu, bez obzira da li imaju poremećaj ili ne). Istraživanje navodi da je strogo uklanjanje boje iz hrane pomoglo djeci sa poremećajem. Ali, važno je naglasiti da su mnoga istraživanja koja povezuju bojenje hrane i probleme u ponašanju rađena sa malim brojem ispitanika. Zapamtite, povezanost ne znači uzročnost: istraživanje možda ima još neke faktore poput drugih sastojaka u često obojenim namirnicama, recimo šećer.
Okusite dugu – debata
U 2008. godini, Centar za nauku u javnom interesu u Washingtonu je pokrenuo peticiju da se zabrane boje u hrani (sa 19 psihijatara, toksikologa i pedijatara koji su potpisali), zbog povezanosti boje i problematičnog ponašanja. Dvije godine kasnije, Centar je objavio izvještaj u kojem navode da je 9 dozvoljenih vještačkih boja zapravo karcinogeno, i mogu dovesti do problema u ponašanju. U izvještaju se navodi i moguća povezanost boja sa rakom, poremećajima po rođenju i alergijskim reakcijama (vezano za boje plava 1, crvena 40 žuta 5, žuta 6).
Centar za sigurnost hrane i primijenjeni nutricionizam je u martu 2011, sazvao sastanak vezan za zdravstvene probleme koje uzrokuje bojenje hrane. Odbor je zaključio da su dokazi suviše neuvjerljivi da bi se obojena hrana povezala sa hiperaktivnošću, i nedovoljno da bi se pravile naljepnice upozorenja za hranu koja sadrži vještačke boje. Dok debata vezana za obojenu hrana nije toliko jasna, možda bi se trebali kloniti hrane koja nije zdrava (obrađena hrana sa vještačkim bojama).
Ako vas je rastužila priča o bojama, zapamtite da ipak postoje proizvođači koji se drže prirodnih boja da ukrase svoje proizvode. Također možete napraviti svoje boje od pravih namirnica (kurkuma, repa, ljubičasti kupus, špinat, cvijet hibiskusa), nije potrebno čak ni puno truda. Malo vatre, gnječenja i vode stvaraju prekrasne nijanse.
