Marčeta i Vavra: sport je skupa umjetnost

Vedran Marčeta i Valentina Vavra su u razgovoru za portal Body.ba govorili o proteklim pripremama za Svjetsko prvenstvo, planu ishrane, budućim planovima, te o fizičkoj pripremi koja je potrebna za ovaj posao. Njihova priča nas nije ostavila ravnodušnim, a oni su za naše čitaoce poručili "bolje provesti dva sada sedmično plešući, nego potrošiti to vrijeme u kafani".

Kako ste počeli da plešete?

V.M.: Valentina je inače iz Travnika, tamo je prije 4 godine dolazila kod nas u klub da uči plesati. Primijetio sam da u njoj ima puno talenta i volje, a kada se doselila u Sarajevo pitao sam je da li bi počela da trenira sa mnom, onako spontano, nismo se nadali da ćemo se takmičiti. Ja sam prije trenirao i poslije 3 godine zajedničkog treniranja i rada, međusobnog i sa studentima mi smo ove godine odlučili da počnemo sa takmičenjima. U martu ove godine išli smo na Europsko prvenstvo, osvojili smo zlato u argentinskom tangu i bronzu u salsi. Na Svjetskom prvenstvu smo osvojili prvo mjesto u tangu, ali četvrto u salsi, tako da su rezultati fantastični s obzirom na to da su Valentini ovo prva takmičenja. Ja sam nekada davno, do prije nekih 5 godina, izlazio na Svjetska i Europska takmičenja, bio sam finalista zadnje 4 godine. 2013 sam bio i Svjetski prvak u salsi, s drugom partnericom.

Kada ste odlučili profesionalno da se bavite salsom?

V.V.: Da se bavim profesionalno odlučio sam prije 12 ili 13 godina, tada sam s kolegom Mladenom odlučio da otvorim Plesni klub Romantik, koji sam vodio 6 godina. Poslije toga, odlučio sam da otvorim novi plesni klub. Plesni klub Aster bio je prvi plesni klub u BiH koji je osnovan 1989. godine, to je bio moj prvi klub u kojem sam počeo da plešem kao mali. Zato, kada sam 2014. godine odlučio da sam otvorim svoj plesni klub imao sam želju da vratim ime Plesni klub Aster.

Zašto ste baš počeli da se bavite latino plesom, zašto ne nekom drugom vrstom plesa?

V.M.: Mene ako pitate, ja sam se počeo da bavim plesom neposredno poslije rata, jednostavno u tom stanju ja nikada ne bih ni pomislio da se počnem baviti plesom ali učiteljica je u osnovnoj školi uvela umjesto tjelesnog ples. Tada su bili popularni „Lambada“ ili „Dirty Dancing“, koji su mega svjetski popularni i jednostavno tako je krenulo. To su inače neki početci plesa u našem gradu, našoj državi. Ja sam prva generacija takmičara u plesu. Poslije je počeo rat, proveo sam u Sarajevu cijeli rat i mi smo plesali, imali smo državno takmičenje 1994. godine, gdje sam proglašen prvim državnim prvakom. Tako sam počeo, zaljubio sam se u društvo, i u ples. Bilo je tu svega, naravno i uspona i padova i mijenjanja partnerica, ali sam 2006. godine odlučio da se profesionalno bavim plesom, i da to nekako dignemo na malo veći nivo. Dosta sam putovao i trenirao, pa sam mogao da vidim kako to funkcioniše na zapadu, na kojem je profesionalnom nivou, kako ljudi od toga fantastično žive i koliko su plesni klubovi popularni. Tako da sam ja učio kako to oni rade i pokušao sam da to preslikam ovdje kod nas. Naši standardi i mentalitet nisu još ni blizu zapada, ali uglavnom taj proces ide fino, radimo velike projekte. Imamo austrijski bal i salsa kongrese, tako da su već neki veliki projekti u tijeku, naravno pored takmičenja i nekih manjih seminara, a sve je u cilju popularizacije plesa.

V.V.: Inače sam iz Travnika i nismo imali neku akademiju plesa, radi se o manjem gradu, tako da sam se morala prilagoditi onom što se nudi. Ja sam počela s modernim plesom, tj. baletom. Sa 13 godina mi se pružila prilika u Plesnom klubu Romantik, tada sam prvi put počela da plešem latino plesove.

Jeste li se ikada nadali ovakvom uspjehu?

V.V.: Nisam, dok je bio još Plesni klub Romantik imali smo noćno isplesavanje u Hotelu Pahuljica, tad je bilo dosta ljudi koji su dobro znali plesati. Ja sam mislila kako nikada neću moći tako da plešem, tada su mi govorili da ne brinem, da će sve to biti dobro ali ja se nisam nadala, međutim uz mnogo želje, truda i volje sve je moguće.

Koji je ključ za uspjeh u plesu?

V.V.: Upravo to, trud, želja i dosta odricanja. Imam 22 godine i ne pamtim kada sam izašla zadnji put navečer. Treba stvarno dosta odricanja, tako da mislim da je to ključ uspjeha, pored truda i volje.

Spomenuli smo da ste bili na Svjetskom i Evropskom prvenstsvu, kako su protekle pripreme za ta prvenstva?

V.V.: dosta morate uložiti vremena, dosta snage, kako fizičke tako i psihičke. Dosta naroda misli da je pojaviti se na takmičenju lako, malo zaplešeš, zavrtiš i to je to, ali nije. Treba i fizičke snage, mislim da se ples ne razlikuje od drugih sportova. Nismo ni svjesni koliko je sve segmenata tijela uključeno u ples.

Prvo mjesto u argentinskom tangu, četvrto u salsi. Jeste li zadovolji ovim rezultatom ili smatrate da je to moglo da bude i bolje?

V.M.: Kako da nismo, prezadovoljni smo titulom svjetskih prvaka, ipak je riječ o vrhunskim parovima koji se takmiče. U salsi smo četvrto pozicionirani, i tim smo zadovoljni. Pola ocjene nas je dijelilo od trećeg mjesta, a imali smo i manjih problema sa haljinom.

U tangu smo već bili prvaci i na Europskom prvenstvu šest mjeseci ranije, tako da smo se nadali na Svjetskom da ćemo obnoviti tu pobjedu,a svi parovi koji su bili na Europskom bili su i na Svjetskom prvenstvu uz još neke druge parove. Na Europskom smo se više fokusirali na salsu, ali sada smo se podjednako fokusirali i na salsu i na tango. Naravno, mogu reći da je u salsi malo jača konkurencija, otišla je na malo veći stepen. Tango je umjetnost koja ima dosta tehnike, ali je salsa puno više sportski. Morate biti muzikalni i emocionalni u tangu. U salsi morate da budete fizički spremni 1000% i da letite po pisti. Naša konkurencija se sprema konstantno za takmičenja dok se mi samo spremamo za Evropsko i Svjetsko. Plasman je uvijek ovisilo i o danu, kako ćete taj dan uspjeti da uklopite puno stvari. Možemo to uporediti sa klizanjem na ledu, svi su spremni, ali desi se nekada neka greška koja je van njihove moći i mogu da padnu dosta pozicija zbog toga. Iduće godine se nadamo opet uspjehu na takmičenju. Sada imamo iskustvo koje smo spremni nadograđivati, i nadamo se da ćemo ponoviti ovogodišnje rezultate ako ne i bolje.

Na takmičenju su bila također i naša djeca, koja su fantastično plesala, ali konkurencija je jaka,  radi se o profesionalcima koji se takmiče konstantno i osvajaju uvijek prva i druga mjesta. Međutim kada dođete na Svjetsko prvenstvo, treba vam malo vremena da stanete i vidite kako sve to izgleda.  Tu dolaze najbolji plesači i vi imate dvije minute da pokažete šta znate, tu morate da imate takmičarske uvjete. Mi u Bosni i Hercegovini nemamo taj rad, nemamo dosta turnira, ni mjesto gdje će djeca da steknu taj zanat. Mi imamo turnire možda jednom u dva mjeseca, dok se u Italiji takmiče svake sedmice 2-3 puta kroz turneje u raznim mjestima. Također je bitan taj financijski momenat, trebaju sredstva za plesačke kostime, za šikle, šminku, cipele itd,  tako da je jako skupo. Sport je skupa umjetnost. Zbog toga se mi trudimo da buduće generacije osvajaju vrhunske rezultate, a prije svega naš prvenstveni cilj je popularizacija plesa. Mi svojim uspjesima kroz medije popularizujemo ples. Mogu reći sam i prije osvajao svjetska prvenstva, ali da je ovo medijski najpopraćenije do sada. Ja sam bio oduševljen, ali naravno tu su društvene mreže imale veliki utjecaj.

Koliko vam je trebalo truda i vremena da budete gdje ste sada trenutno?

V.M.: Ja se bavim plesom od '91. godine, to jeste 27 godina. Prvi put u finale sam ušao s 30 godina, za to treba puno truda i da se dvije osobe s istim karakterima i ciljevima pronađu. Pritisak je veliki i bude previse nervoze pred finale. Kao i u svakom drugom sportu, mora se raditi, odricati. Mi smo mjesec i po prije prvenstva svaki dan trenirali 6-7 sati dnevno, plus naši treninzi sa rekreativcima. Naravno da kroz cijelu godinu radite, trenirate i usavršavate se, ali da biste se spremili za ovakvo takmičenje, treba da se 2 mjeseca odreknete svega i da totalno zaboravite na sve osim plesa i konačnog cilja.

Da li ste imali neku posebnu vrstu treninga ili ste samo dobro izvježbali koreografiju?

V.M.: Ples je fizički strašno zahtjevan. Mi se prva dva sata prvo zagrijemo, poslije toga radimo vježbe istezanja i vježbe snage, nekada s tegovima koji nisu previše teški, onda radimo tehnički dio treninga, gdje radimo sastavljene tehnike, što je isto jako naporno, a tek na kraju dana idu koreografije tzv. Isplesavanje. Da biste izdržali dvije minute koreografije, tu vam je potrebno dosta snage i otpora, to je kao da šprintate dvije minute. Tako da ako pitate za omjer fizičkih priprema i vježbe izvođenja koreografije odgovor je pola-pola.

Da li smatrate da je ishrana ključna za ovaj posao?

V.M.: Da, ja nisam ćevape pojeo dva mjeseca. Naravno da kada vi toliko trenirate ne možete ni pojesti velike količine hrane u jednom obroku, povratili bi poslije sat vremena. Tako da je bitno uzimati nekada i suplemente za ishranu, sve ono što je propisano za gradnju mišića i za snagu.

Sami  ste izgradili karijeru, imate svoj Plesni klub Aster, šta je ono što pokušavate prenijeti studentima?

V.M.: Vidim koliko su ljudi sretni kada dođu na ples, a ples je način komunikacije i ljudi se kroz ples socijaliziraju. Tako da ja često volim reći da je ples kao da ste naučili jezik, a ovdje u klubu naučite da komunicirate s tim jezikom. Postoji neki mini kosmos gdje dominira pozitivna energija. Takmičenja su nešto za što smo se mi opredijelili da bismo napredovali i što bolje prenijeli iskustvo i znanje svojim studentima. Bitno je da se u našem klubu okuplja i omladina i odrasli koji će se družiti u pozitivnoj atmosferi, da iskoriste svoje vrijeme na zdrav način.

Vi smatrate da je ples sport, dok mnogi ne misle da je tako. Koliko mislite da je ples dobar za izgradnju tijela?

V.M.: Vi kada pogledate Valentinu ili druge plesačice i plesače vidjet ćete dobro izgrađeno tijelo, zato što u plesu ima dosta dinamičnih pokreta i istezanja. Plesom je sve obuhvaćeno, trebate imati snagu, fleksibilnost, kontrolu... sve u jednom. U ples je pored fizičke aktivnosti uključena i muzika, vi morate na neki tempo da radite pokrete.

Provodite li puno vremena u teretani?

V.M.: Provodimo mi dosta vremena i u teretani, iako mi u plesnom klubu sada imamo dosta toga što nam je potrebno.

Smatrate da je za uspjeh na plesnom podiju fizička sprema ključ?

V.M.: Naravno da je tako.

Koje su vama neizostavne vježbe u teretani?

Ono što plesači moraju imati je snažne noge i stopala, čučnjevi su neizostavni iz tog razloga. Morate imati također snažan stomak, koji je bitan za svaki sport, i također leđa koja su bitna za držanje posture i ruke. U biti sve je bitno, morate da tokom sedmice rasporedite sebi na koju grupu mišića ćete se fokusirati tog dana. Ono što mi radimo su trbušnjaci i leđa, koje moramo svaki dan da radimo, u plesu za muškarce su jako bitne noge zbog dizanja, tako da su važne svakodnevne vježbe koje obuhvaćaju ovu grupu mišića. Naravno da se mi baziramo na vježbe koje su nama potrebne za stabilnost, sve koje su vezane za donji dio tijela.

Spomenuli ste da pazite na ishranu, možete li podijeliti Vaš „specijalni“ recept sa našim čitaocima?

V.M.: Pred takmičenje manje jedem crveno meso, iako se mora i to jednom sedmično, te salate i razne vrste ribe . Unosim više vode, tekućine, pokušavam maksimalno da izbacim gazirano piće i alkohol. Naravno da u tekućine spadaju i sokovi koji će nadoknaditi izgubljene minerale.

V.V.: Ja isto kao Vedran osjetim da kada pojedem nešto što ne bi trebala ne ide mi to u korist. Tako da i ja smanjujem unos hrane zbog mnogo rotiranja tokom plesa.

V.M.: Mnoga su rotiranja u plesu i ako pojedete dva sata prije malo više nego inače ne možete da funkcionirate, kao i u svakom sportu. Mi smo za Svjetsko pojeli samo čokoladicu, i to nas je držalo cijeli dan. Nije nam bilo potrebno ništa više.

Pred kraj, pored plesa bavite li se još nečim?

V.V.: Ja sam student pravnog fakulteta, ali sam više vezana za ples.

V.M.: Radim dosta projekata treniranja i učenja studenata, ali je sve to vezano za ovaj posao.

Šta biste vi voljeli da smo vas pitali?

V.V.: Ja mislim da i ono što niste pitali, Vedran je odgovorio.

V.M.: Mene kada neko ne pita, ja sam kažem ono što imam za reći.

Hvala vam na vašim opširnim odgovorima, bilo nam je zadovoljstvo surađivati s vama.