Krenut ćemo od manje poznate i daleko rjeđe izvođene verzije čučnjeva - prednjeg čučnja. Samo ime govori da se šipka fiksira s prednje strane, na predio prednjeg ramena i zbog toga se mora pridržavati i rukama kako bi ostala fiksirana prilikom izvođenja vježbe. To po automatizmu stvara problem većini vježbača koji zbog toga i zaobilaze ovu vrstu čučnja, pa je mnogi nikada nisu ni probali.
Najrasprostranjeniji način držanja šipke je sa ukrštenim rukama, dok je mnogo i onih koji vole ovu vježbu izvoditi sa laktovima ispred sebe i pridržavanjem šipke samim prstima, kao što je na slici.
Prilikom izvođenja prednjeg čučnja, do dosta jače aktivacije dolazi u predjelu kvadricepsa poznatog kao vastus medialis, odnosno unutrašnjeg dijela mišića koji kreće od koljena prema gore. Samim tim, postaje jasno da prednji i zadnji čučanj nisu isto, nisu vježbe koje mijenjaju jedna drugu, već bi za svaku trebalo biti odvojeno zasebno vrijeme.