Sama pomisao na njega kod nekih ljudi izaziva gađenje. Većinom je to zbog njegova specifičnog mirisa, ali bijeli luk bi trebao biti svakodnevno na našoj trpezi zbog izuzetnih svojstava koje pruža.
Čudo prirode zvano bijeli luk
Prirodni antibiotik
Nerijetko ga upoređuju s najboljim antibioticima, jer ima dezinfekcijsko, antibakterijsko i fungicidno djelovanje.
Ta čudesna biljka iz porodice Alliaceae srodna je luku, poriluku i vlascu, a prema nekim predanjima koristi se još od 4500. godine prije nove ere, kad su ga graditelji piramida u Egiptu svakodnevno jeli radi poboljšanja zdravlja, jer su vjerovali da im daje snagu.
Kasnije se u historiji medicine koristio za liječenje od uboda komaraca, za rane, bolesti srca, ospice, tumor, ugriz zmije, akne, prehladu, gripu. Hipokrat, otac medicine, preporučavao je bijeli luk u svakodnevnoj prehrani.
Bio je lijek za mnoge zdravstvene tegobe, a danas je naučno dokazano da sadrži pregršt ljekovitih tvari, vitamine A, B1, B2 i C, kalij, željezo, jod, kalcij, selen i fosfor te aminokiseline, enzime, polioze, poput inzulina, adenozina i alicina.
Spriječavanje začepljenja arterija, značajno smanjenje nivoa holesterola u krvi, jačanje imuniteta, te snižavanje krvnog pritiska su samo neke od pogodnosti konzumiranja bijelog luka.
