Palačinke, kakve ih mi znamo danas, su "stvorene" u srednjovjekovnoj Evropi. Kroz historiju, sastojci za palačinke (najbolje brašno, kukuruz, krompir), pribor (antičko kamenje za pečenje, srednjovjekovna ognjišta, improvizovane tave koje su se koristili na logorskoj vatri, mikrotalasne pećnice) kao i "finalni proizvod" (tanke ili debele, slane ili slatke, prelivene puterom i sirupom ili nježno urolovane i posute voćem) su se prilagođavali raznim nacionalnim kuhinjama i lokalnim običajima.
Po legendi, savremene palačinke je smislio kuhar pape Gelazija, kad je 2. januara 492. godine u Vatikan došlo toliko hodočasnika da je ponestalo hrane, a našlo se samo jaja i brašna. Novootkrivena poslastica vrlo brzo je osvojila Evropu. Francuzi često jedu palačinke i rado se takmiče ko će uspjeti da okrene isprženu palačinku tako da je baci u vazduh i, naravno, opet uhvati u tavi.