Pero Kuterovac čovjek je koji je u posljednje vrijeme zasigurno najpoznatiji kondicioni trener u regiji a možda i šire. Čovjek koji za klijente ima brojne poznate sportaše među kojima možemo izdvojiti NBA košarkaša Bojana Bogdanovića koji u 30-oj godini života igra najbolju košarku u karijeri a kruna rada ovog sjajnog stručnjaka stigla je na OI u Rio De Janeiru prije dvije godine kada su njegovi puleni osvojili tri olimpijska odličja i to u tri različita sporta!
Pero Kuterovac: Danas vam je prava istina modernog sporta 100% talent i 100% rad.
Pero Kuterovac, frof. kineziologije za body.ba
Veslaču Damiru Martinu zlato je pobjeglo za pola treptaja oka, vaterpolisti su se također okitili srebrom dok je boksač teške kategorije koji je u velikom usponu, Filip Hrgović iz Brazila kući donio broncu. Peru Kuterovca „uhvatili“ smo u Mostaru gdje je sudjelovao na jednom od brojnih seminara na kojim gostuje a za čitatelje body.pa portala pričao je malo o svom uspješnom radu te metodama koje primjenjuje u kreiranju fantastičnih rezultata kojma se može pohvaliti u svojoj karijeri.
Pero, još tijekom studija odlučili ste postati kondicioni trener. Dvije decenije kasnije jedan ste od najpriznatijih stručnjaka na ovim prostorima. Je li vaš uspjeh plod talenta ili ste jednostavno radili mnogo više i napornije u odnosu na ostale?
To je kombinacija svega. Prvo, ja uistinu imam jako dobro obrazovanje. Zagrebački fakultet je u vrijeme mog studija bio vrhunski, sa sjajnim profesorima. Drugo, bio sam sportaš pa sam sve to pomalo isprobao na sebi, na svojoj koži i treće, to je jedna užasna količina rada. Vjerujte mi, već 10 godina nisam imao nikakav godišnji odmor, nemam slobodan dan, subote, nedjelje, blagdani, sve to u sportu ne postoji. Jedna velika posvećenost mi se vratila kroz rezultate i mogu reći da bez nje nema ničega. Morate imati preduvjete, a prvi je teorija, jedna jako velika teorijska naobrazba. Jako puno sam ulagao u sebe kroz karijeru. Boravio sam po Australiji, Americi i sigurno sam u sebe uložio preko 100.000 eura samo na svoje obrazovanje. Ništa to nije slučajno. Imao sam sreće da se to vrati preko rezultata.
Većina vaših kolega drži se jednog sporta, a vi bilježite uspjehe u skoro svim sportovima. Kako to postižete?
E to je ovo što sam vam maloprije rekao, ta naobrazba, jedno obrazovanje i veliko iskustvo. Ja sada imam već toliko iskustva da za samo pet minuta mogu napraviti procjenu koju netko ne može napraviti za 10 dana i za to mogu uspješno trajati paralelno na više strana. Kada sam počinjao s radom nisam bio spreman za to ali danas mogu i iskreno, to ne bih nikome preporučio jer je to jako teško i naporno. To je detaljno planiranje, periodizacija za svakog od njih. Treninzi u kojima pokušavam da ih spojim zajedno pa onda razdvajam na individualne stvari. Uglavnom, jako velik i zahtjevan posao koji iziskuje ogromno iskustvo i znanje.
Može li se napraviti paralela između treninga npr. Boksača i plivača?
Pa u jednom dijelu može. Jakost kao motorička sposobnost je jakost i kod plivača i boksača. Ali kad idete u konverzije bazičnih sposobnosti koje su specifične i dominantne to je umjetnost. Vi danas na internetu možete naći apsolutno sve, sve je svima dostupno. Ali ovi neki sitni detalji kao što su konverzije koja je u biti srž ne možete naći i onda se pribjegava sistemu „pokušaj – promašaj“. Ja sam pogriješio 100x, fulao forme i sve ali sam iz svakog tog promašaja dosta toga naučio i to me između ostalog učinilo ovim što sada jesam.
Današnji sportaši izgledaju fizički superiorno spram asova iz ranijih vremena, atletski gledano naravno. Kako je sport tako evoluirao?
Zbog zahtjeva modernih obilježja sporta. Danas je sve „titius, altius, fortius“ tj. brže, više i jače. Vi se morate tome prilagoditi i to je jednostavno tako. Npr. u današnjem modernom nogometu jedan Robert Prosinečki koji je bio umjetnik i čarobnjak na terenu ne bi mogao igrati nogomet. Njegov performans tada je bio zadovoljavajući za ondašnji nogomet. Danas bez višeg performansa ne možete igrati. Lako je to uočiti kada gledate Ronalda, Messija i ostale vrhunske igrače. Prije je to bilo 10% talent i 90% rad a danas vam je prava istina modernog sporta 100% talent i 100% rad. I onda dobijete vrhunskog sportaša.
Sportaše je najteže pomjeriti iz komforne zone. Kako vi motivirate svoje klijente?
To je već sfera psihologije. To je psihološki dio treninga. Recimo, ja znam puno sjajnih trenera koji imaju ogromno znanje i sjajnu edukaciju. Ali jednostavno nemaju socijalnu i emotivnu inteligenciju i nikada neće biti vrhunski treneri. I tu imate niz primjera takvih trenera. Za vrhunski dio posla morate stvarno biti talentirani. I imati tu socijalnu komponentu sebe kao karaktera da možete upravljati ljudima i voditi ih. Moj posao je u principu vrlo jednostavan a to je gurati ljude do granica boli i preko nje. U biti je to najteži dio jer su ljudi u svojoj prirodi konformisti. Svatko voli da ga ništa ne boli, da mu je toplo, da nije gladan i da je u komfort zoni a moj posao je da ga iz te komfort zone guram na bol i preko njenih granica.
Radite sa sportašima iz različitih podneblja, recite nam, koja je razlika i postoji li uopće u radu s našim i stranim sportašima?
Ima razlika velikih. Pokazala je to Hrvatska u Riju koja je osvojila 10 medalja. Državica od 4 miliona stanovnika. Matematički gledano, po zakonu velikih brojeva skoro neobjašnjivo. Zašto mijenjamo Gausovu krivulju? Zato što je ovo područje ovih Dinaroida strašno talentirano područje za sport. I morfološki i sa „skillom“. Bog nam je geografski gledano podario ovo podneblje te ove ljude koji su fizički superiorniji sigurno spram skoro čitavog ostatka svijeta. I to nije nikakav mit, to je točno tako kako sam vam rekao.
Dobra kondicija je važna i ljudima koji nisu profesionalni sportaši. Što je to što biste svima preporučili kao najefikasniji način izgradnje kondicije?
Gledajte, glede rekreativaca, u tom dijelu sporta jer je i rekreacija dio sporta, prva i osnovna stvar kod tih ljudi je biti zdrav. Morate se dobro osjećati i biti zadovoljni sami sa sobom. Tu nema performansa i nema nečega što je zadano. Sve je stvar onoga kako se osjećate. Ali, vi morate razvijati svijest ljudi da budu samokritični. Znači čovjek koji ima 30kg viška mora stati pred ogledalo i reći: „Joj, pa ja se baš dobro osjećam“. Ali on laže, laže samog sebe. E sad koliko vi njima možete razviti samosvijest da oni budu svjesni u smislu toga da budu realni i da kažu „Nećeš više svinjo jedna sad ćeš se dovesti u red“, to je pitanje koliko se kod njih može isprovocirati ta iskrenost i realnost te samokritika. Da budu iskreni prema sebi i da kažu da li su sretni i zadovoljni u svom tijelu. I na taj način kad pristupite i kada to jednom probudite u njima uvijek će vam biti zahvalni. Naučili ste ih pecati, niste im dali ribu, ali ste ih naučili uhvatiti je.
