Duže vježbanje je dobro za zdravlje djece

„Ako je vježbanje dobro za vas, onda više vježbe je još bolje za vas, i to je ono što je uglavnom rezultat u našim istraživanjima,“ kaže Dr. Catherine Davis, klinički psiholog na Institutu za Javno i Preventivno zdravlje na Univerzitetu zdravstvenih nauka u Georgiji.

Pedijatrijsko istraživanja i istraživanja za odrasle su pokazala prednosti po metabolizam koje prave aerobne aktivnosti, ali još nisu raščlanjene razlike u dozi, ili količini aktivnosti koja je potrebna da dođe do određenje prednosti. Istraživanje objavljeno u Žurnalu američke medicinske asocijacije uključivalo je 222 djece prethodno neaktivnih između 7-11 godina, s pretjeranom tjelesnom težinom. To istraživanje je otkrilo da je više uvijek bolje.

„Pretilost je rastući problem javnosti koji dotiče mlade u SAD-u, i znamo da to može utjecati razvijanju dijabetesa tipa 2,“ kaže doktor Michele Lauer, direktor instituta za kardiovaskularne nauke u Nacionalnom institutu za zdravlje. „Ovo istraživanje dodaje dokaz da fizička aktivnost poboljšava dječje zdravlje, da su duži periodi vježbanja prednosti i da povećana fizička aktivnost iznad pretilosti i prekomjerne težine kod djece odbija i udaljavan nastanak dijabetesa tipa 2.“

Jedna trećina ispitanika je zadržala svoj sjedeći način života; jedna trećina je uvela dvadesetominutno vježbanje poslije škole, podizanje otkucaja srca na veći nivo, to je trajalo tri mjeseca; jedna trećina je vježbala 40 minuta nakon škole.

Primarni fokus je bio otpor na inzulin, faktor rizika za dijabetes, ali istraživači su također mjerili tjelesnu masnoću, visceralnu debljinu, i aerobni fitness tijekom istraživanja. Djeca koja su vježbala 40 minuta imali su smanjenje od 22% i otporu inzuli u odnosu na kontrole; dok je grupa koja je vježbala 20 minuta imala 18% smanjenja.

Dodatnih 20 minuta je pomoglo djeci da izgube više od ukupne tjelesne masti i visceralne masti, dok je fitness viđen više intenzitetom nego trajanjem, isto poboljšan u oba vremenska perioda. Došlo je do napretka bez restriktivne prehrane, i jednako dobro je djelovalo kod sve djece bez obzira na rasu i spol.

Tim istraživača je obje grupe djece uključio u igre u kojima je potrebno puno kretnje. „Sportovi s pravilima ipak tjeraju djecu da mnogo stoje u mjestu čekajući loptu. Uključili smo puno lopti pa su se svi kretali sve vrijeme,“ kaže Davis. Odražavali su te aktivnosti zabavnim, davajući djeci nagrade koje nisu bile hrana, poput malih igračaka, za djecu koja su zadržavala visok broj otkucaja srca.

„Morali smo stvari zadržati zabavnim, inače djeca ne bi nastavljala s igrom,“ kaže Davis.

Ona se nada da će dokaz čvrstih prednosti po zdravlje preko zabave, snažne i relativno kratke vježbe biti korišteni za izradu javnozdravstvenih intervencija u društvu, u kojem jedna trećina djece osnovnih škola su pretili.

„To je praktično u smislu da smo bili u mogućnosti kvantificirati dozu potrebnu da se naprave te promjene. Ako možete navesti djecu da budu aktivni 20 minuta svaki dan u školi, da li kroz fizičku edukaciju ili za vrijeme pauze, to može napraviti veliku razliku,“ kaže Davis.

Ona navodi da iako su škole dobro mjesto za početak tih aktivnosti, ipak vježbanje od 40 minuta zahtjeva i program poslije škole.

„Možete doprijeti do djece promjenama u školi. Ne želimo da ovo sao bude za djecu sportaše ili koordiniranu djecu, nego sa sve, pogotovo za one koji vjerovatno nisu niti u kakvom sportskom timu.“

Pretilost u djetinjstvu se povećava zadnjih godina u SAD-u. Iako izgledaju kao da stagniraju, nezapamćene razine imaju ozbiljne posljedice po dječje zdravlje i dugovječnost. Primaran primjer je pojava dijabetesa tipa 2, koji se ranije smatrao kao problem odraslih, koji je povezan za način života s ozbiljnim posljedicama na kardiovaskularno zdravlje. Jedna od prvih indikacija problema jest povećana otpornost na inzulin, koliko pankreas mora proizvesti inzulina da omogući kruženje glukoze u krvi da postane energija za ćelije. U ovom istraživanju, istraživači su pokazali prednosti dnevnog vježbanja od 40 minuta – omjer otpora inzulinu na sposobnost tijela da luči inzulin – dokazan prediktor razvitka dijabetesa kod odraslih.

„Kad vam tijelo nije više sposobno izlučiti dovoljno inzulina da nadjača tjelesni otpor, tad nastaje dijabetes,“ navodi Davis, uz naglašavanje da kod otpora, pankreas mora raditi naknadno da stvori dodatni inzulin za pretvaranje viška glukoze u potrebnu energiju. Bez potrebnog inzulina, začarani krug rezultira kao ćelije bez energije povećavaju apetit i ljudi jedu više stvarajući još više glukoze za pretvaranje. „Vježbanje zapravo daje odmor pankreasu i može spriječiti ili odgoditi stvaranje dijabetesa tipa 2 dok god su ljudi aktivni,“ kaže Davis. Duže vrijeme i daljnje istrage su potrebni da se otkrije šta se desi s ovom djecom kasnije, i kako im pomoći da održe zdrav način života.

U 2005. godini federalni panel na čelu sa Dr. Williamom Strong-om, pedijatrijskim kardiologom i profesorom na Univerzitetu u Georgiji, preporučuje 60 minuta ili više za dnevne fizičke aktivnosti za školsku djecu. Nadgledanih 40 minuta vježbanja vrlo vjerovatno rezultira sličnom količinom kumulativne aktivnosti. Nažalost, 40 minuta je mnogo više aktivnosti nego što djeca danas upražnjavaju.