Ljudi koji najviše brinu o pretreniranosti su oni koji ne treniraju dovoljno žestoko i oni koji obično nisu ni dovoljno snažni da bi trebali brinuti o tome.
Pretreniranost i prava istina o ovom često korištenom pojmu
Realnost ili isprika?
S druge strane, najsnažniji momci treniraju kao manijaci na dnevnoj osnovi i ne pružaju dovoljno poštovanja oporavku i često guraju sebe preko granica mogućnosti.
Upravo zbog toga je teško pisati i savjetovati ljude o pretreniranosti koja već na startu privlači pažnju najčešće pogrešnih ljudi. Slabi i lijeni ljudi koriste pojam pretreniranosti kao ispriku koja im omogućava da se mogu osjećati dobro uprkos tome što preskaču treninge, dok su oni koji bi stvarno trebali razmisliti o odmoru, prezauzeti da bi brinuli o sebi.
Velika većina osoba koje počnu vježbati sa nekim jakim motivom ispred sebe postavljenim, treniraju vrlo brutalno, dugotrajno i često, tako da bi isti trening program doslovno "spržio" iskusne dugogodišnje vježbače. Radi se o tome da motivisane novajlije nosi samo snažna motivacija i nemaju pojma o pretreniranosti i pojmovima koji koče one iskusnije.
Uz to, postoji i realna razlika u treninzima gdje iskusni vježbaju sa neuporedivo većim radnim težinama i znaju na pravi način pogoditi svaki mišić pa se više i umaraju. Zbog toga je zaista i potrebno da povedu više računa o oporavku tijela kako bi se što prije moglo nastaviti sa tako ozbiljnim radom.
Zbog svega navedenog, vrlo jasno se može zaključiti da bi ljudi trebali više brinuti o podtreniranosti nego o pretreniranosti. Tek kada se istinski počnu prelaziti granice sopstvenih mogućnosti na treninzima, što i jeste ono što pravi razliku između šampiona i prosječno (ne)uspješnih, doći će vrijeme za razmišljanje o odmoru i izbjegavanju pretreniranosti.
