Vježbom protiv sebe

Koliko god nam se činilo da su to lažni problemi i da treba "skrenuti" misli i dodatno se okupirati, ovo mogu postati vrlo ozbiljna oboljenja, čije saniranje i otklanjanje mogu trajati jako dugo.

Kao posljedica ovih stanja ljudi se uglavnom povlače u sebe. Nakon posla i aktivnosti oko porodice, često se umorni pružaju na kauč a daljinski upravljač, tv i čitav niz pametnih interaktivnih uređaja postaju glavno sredstvo zabave. Uljuljkavanje i nalaženje užitka u pretjeranoj i uglavnom nezdravoj prehrani postavlja čovjeka u "safe" zone lažne ugode i vremenom raste uvjerenje da je bilo koja aktivna vrsta relaksacije nemoguća. Vatra se teško može ugasiti benzinom pa i u ovom slučaju nezadovoljstvo i povlačenje konstantno raste a osjećaj nemoći, "starosti" i mirenje sa godinama i "realnošću" uvlači nas u svijet sedativa, različitih antidepresiva koji nam doduše mogu i pomoći ali na duže staze ostavljaju i mnoge popratne pojave.

Prosječan pojedinac obično smatra da ga je radni dan dovoljnio iscrpio i da je fizičko vježbanje nešto će potrošiti i ono malo energije koje je mu je ostalo. Ukoliko pri tome pati od simptoma depresije ili anksioznosti, stvari postaju još gore kada je u pitanju pokretanje i oblačenje patika i šortsa za rekreaciju.

Kao i u svemu početak navikavanja na vježbanje ili fizičku aktivnost je zaista najteži. Ljudi nalaze izgovore. Najčešći je onaj kako nemaju vremena a na njega se nadovezuju i drugi poput: "nije to za mene", "nikada nisam bio sportski tip", "ne želim da robujem pomodarstvu i fizičkom izgledu" i sl.

Ono što je međutim gola činjenica je da će vaše tijelo nakon prvog treninga izgledati manje ili više isto ali vaše će se raspoloženje na izlasku iz gyma vidno popraviti. Mnogi zanemaruju ili nisu svijesni ovog vrlo važnog aspekta bavljenja fizičkom aktivnošću. Ponekad i danas, nakon više godina bavljenja vježbanjem, na trening odem tako što se doslovno "odnesem" pred vrata gyma iskreno se nadajući da sam zaboravio patike i kako ću se eto morati vratiti kući i pogledati ostatak filma uz koji sam prošle noći zaspao. Međutim nakon dobro odrađenog treninga obično sam raspoložen na način da ću izvesti porodicu na večeru, djeci priuštiti odlazak u pozorište ili sjesti i u vrlo kratkom roku riješiti poslovni problem koji odlažem i "muljam" već danima.

Sve veći broj rekreativaca na Vilsonovom šetalištu, gužve na grupnim treninzima i nemogućnost nalaženja parkinga pred bazenom jasno govore koliko je fizička aktivnost zapravo prirodan dio nas samih. Aktivan dnevni odmor poput odlaska u teretanu, plivanje, trčanje ili na ples podiže naše samopouzdanje, smanjuje nivo stresa i jača motivaciju. Postajemo ugodniji sami sebi a time i našoj okolini. Uz vježbanje, bilo koje vrste, postajemo svijesni koliko još možemo učiniti i raditi na sebi. Shvatamo da ponekad "tmurnu" stvarnost ne čini neko drugi već  upravo baš mi.

Mjesta za relaksaciju, osim toga, nisu samo puka vježbališta načičkana spravama ili staze obilježene za trčanje, to su isto tako mjesta na kojima se ljudi upoznaju i druže. Stećićete nove prijatelje, teme vaših razgovora često će sa sebičnih i pesimističnih sadržaja preći na novu fizičku aktivnost kojom se bavite. Odjednom će vam večernje ležanje pod dekicom postati stvar prošlosti i gubljenja vremena. Aktivnosti možete, bilo bi čak i poželjno, prenjeti  i na vaše najbliže.

Ok, možda je poziranje nekada cool. Nemam ništa ni protiv, povremeno, tople dekice ili čokoladnog keksa:)

Ali vrijedi pokušati i sa nečim što možda nikada niste ni pomišljali da ćete raditi. Gym maa daaaj, ok probajte. Pleees uhhhh baš to mi fali, probali? Trčanje. Kuda me to vodi?...

Dok se ne pokrenete nećete ni znati kuda vas fizička aktivnost može odvesti a kada jednom krenete, teško da će vas više bilo ko zaustaviti.