Nakon što se dogodi lakša povreda i određeni pokret krenu pratiti bolovi, većina vježbača će iz predostrožnosti potpuno preskakati vježbe koje sadrže sve slične pokrete.
Vježbe s velikim brojem ponavljanja mogu biti idealna solucija kod lakših povreda
25 ponavljanja i više
Međutim, trebalo bi razmotriti i drugu, često mnogo pametniju soluciju uz koju problematična grupa mišića neće biti zapostavljena, a ujedno bi cijeli proces oporavka mogao biti i ubrzan.
Lagano opterećenje koje bi činilo ispod 60 posto od jednog maksimalnog ponavljanja, korišteno kao opterećenje pri izvođenju vrlo dugih serija u opsegu od 25 do 35 ponavljanja sve do otkaza, dokazalo se kao približno jednako efikasan način vježbanja kao što je i uobičajni sa velikim opterećenjem i malim brojem ponavljanja.
Ključna razlika je ta što bi u slučaju određenih povreda, teški pokreti mogli automatski pogoršati stanje, dok bi s druge strane, veliki broj ponavljanja sa manjim opterećenjem mogao biti sasvim uredno izvođen.
Vjerovatno i najbolja strana ovakvog pristupa je ta što kod brojnih povreda jačanje okolnih mišića može popraviti stanje, ali se vježbači obično boje izvoditi vježbe koje svakako zahvataju i bolni predio. Međutim, kada se vježbe izvode sa vrlo malim opterećenjem, najčešće to ne smeta i uopšte ne stvara bol, a istovremeno djeluje na zatezanje i jačanje pomenutih okolnih mišića koji bi mogli svojom snagom preuzeti teret i djelovati na poboljšanje stanja i brže saniranje povrede.
U svakom slučaju, uvijek treba paziti na prisustvo boli i ukoliko neki pokret jednostavno smeta, trebalo bi ga zaobilaziti, te se svakako posavjetovati sa fizioterapeutom o daljem načinu vježbanja.
