Mnogi na riječ 'planinarenje' pomisle da se radi o prevelikim i preteškim izazovima, pa često izgube želju i ne usude se krenuti u takve poduhvate, ali onaj ko je bar jednom boravio na planini, zna da je to nešto posebno.
Bez nekih stvari jednostavno ni ne pomišljajte krenuti na planinu
Kao i u svemu, za planinarenje je neophodna velika želja, volja, ali i naravno kondicija, koja se stiče upravo aktivnošću poput ove. Na planinarenje se često odlazi u grupama s ciljem doći do vrha raznim planinarskim stazama. Kada dođete do cilja, pa pogledate oko sebe pejzaž, tek onda ste zapravo shvatili da ste napravili veliku stvar i s nestrpljenjem čekate na neke ove, možda i veće izazove.
Neki planinarenje vide kao hobi, nekome je to profesija, ali jedno je sigurno - rijetko šta donosi toliko adrenalina i zadovoljstva kao penjanje uz planinu i otkrivanje prirode. Oni koji planinarenje gledaju kao hobi posebno uživaju. Imaju priliku upoznati ljude sličnih poglede na svijet te spoznati svu ljepotu prirode kojom smo okruženi, a da toga često nismo niti svjesni.
Planinarenje ima "mali milion" prednosti - daje fizičku i psihičku snagu čovjeku i ogromnu energiju. Za one koji se bave ovom disciplinom gledamo kao na izričito odlučne, uredne, uspješne i sposobne ljude koji vode brigu o sebi, svom životu i svom okruženju.
Za planinarenje je neophodna i oprema. Naravno, ne možemo samo ustati iz kreveta i zaputiti se na dalek put. Potrebna je organizacija i niz stvari bez kojih se ne može.
Jedna od osnovnih stvari je kvalitetan ruksak u koji ćemo staviti stvari koje nosimo. Profesionalni planinari imaju po tri ruksaka različitih veličina, a koriste ih ovisno o dužini puta. Ako idu na neku dnevnu turu treba im veći ruksak jer moraju nositi i vreću za spavanje, a za rute od 3-5 sati dovoljan je i onaj manji.
Voda je naravno neophodna u ruksaku. Poželjno je da osoba nosi najmanje dvije litre vode. Nemoguće je krenuti na put bez hrane, a tu ubrajamo sendviče, voće, energetske čokoladice ili naprimjer konzerve tunjevine i slično. Koliko hrane? To isto ovisi o samoj dužini rute kojom se neko planira zaputiti, ali je bitno da hrana ne bude preteška i da se ne prejedete.
Karta se mora imati u ruksaku bez obzira gdje da se zaputite. Može to biti "stara" papirnata karta za orijentaciju, a danas se uglavnom koriste razna GPS sredstva i putem mobitela je lako imati online mape koje će nam pomoći da ne zalutamo. Nipošto se ne preporučuje "napamet" planiranje puta i nekakvo "ma znam gdje ću" razmišljanje. Oni najiskusniji će vam uvijek potvrditi koliko je važno pri ruci uvijek imati kartu.
Planirani sa sobom nose i rezervnu odjeću. Morate imati dodatne čarape i majice, jer evidentno je da ćete prije ili kasnije imati potrebu presvući se zbog eventualnog znojenja i sl. Uz sve ovo, neophodni su i kabanica, u slučaju kiše, potom prva pomoć jer nisu isključene niti povrede te naravno lampa u slučaju da ćete po mraku boraviti na planini.
I za kraj, ono bez čega ni u ludilu ne smijete krenuti na dalek ili manje dalek put je termosica, a mi vam toplo preporučujemo da u njoj ponesete Podravkin čaj od šumskog voća ili metvice koji sadrži posebne sastojke koji vam nude božanstven okus, ali i pomaže vam da ostanete zdravi, pozitivni i puni energije.
