Tokom treninga bodybuilderi teže da svako ponavljanje izvode kontrolisano sa snažnom konekcijom uma i mišića u svakom djeliću pokreta koji se izvodi u punoj amplitudi. Uz maksimalno istezanje, važna je i maksimalna kontrakcija na kraju svakog pokreta, a vrijeme koje vlakna mišića provode pod tenzijom, centralna je težnja u pogledu postizanja hipertrofije. Kod powerliftera, s druge strane, nije toliko važna aktivacija specifičnog mišića koliko je postizanje suštinskog efekta njihovim udruživanjem pri dizanju tereta. Tako da napredni oblici vježbanja poput supersetova, drop setova, gigantskih serija, isforsiranih ponavljanja i rada do otkaza, nemaju naročite koristi u vježbanju koje ima za cilj razvoj što veće snage.