Dylan Belles se danas priprema za Olimpijadu na maratonskim probama u Atlanti, međutim, njegov život nije oduvijek izgledao ovako. On se u srednjoj školi borio s poremećajem ishrane, koji mu je gotovo uništio život i karijeru hrvača.
Inspirativna priča: Dylanu je trčanje spasilo život
Izborio se s poremećajem ishrane
Dylan kaže kako se njegov svaki dan svodio na unos oko 1000 do 1500 kalorija, te je održavao unos masti ispod 5 grama dnevno i povećao vlakna na 500% dnevnih preporuka.
Većina dana bi za njega počinjala u 5 ujutro, kada bi konzumirao jedno do dva pakovanja od 100 kalorija obične zobene kaše. U školi bi odmah otišao u prostorije za hrvanje i tamo trenirao. Njegov ručak se sastojao od malo mrkve i komada pšeničnog hljeba bez vlakana. Nakon škole bi imao još jedan trening. Dylan priznaje kako je većinu dana bio potpuno iscrpljen, a zna da je za to najviše kriv deficit kalorija.
Za večeru bi pojeo vrećicu smrznutog graška i povrće. Odmah nakon večere opet bi se bacio na treninge. Kaže i kako je skoro godinu dana radio treninge nakon večere. Prije spavanja ponovo bi pogledao vagu, te bi zaspao oko 20 sati.
"Nisam imao energije, a moje tijelo sigurno nije moglo pratiti količinu posla koji sam radio bez spavanja navečer."
Dylan kaže kako mu je gubitak kilograma na početku naglo povećao performanse i pažnju koju je dobio. Uspjeh mu je postao ovisnost, te je uvijek težio ka pohvalama iz svog okruženja. Ono što ljudi nisu razumjeli je da su ga pohvale uništavale iznutra, te je sam sebi tako nanosio štetu.
On smatra kako su poremećaji ishrane mentalna bolest, te da je bilo jasno da je on u teškoj depresiji uzrokovanoj njegovim poremećajem ishrane. Često je išao doktorima i odlazio na testiranja. Znao je da ima problem, ali se bojao da sam sebi to prizna.
Šta ga je motivisalo da počne trčati?
Dylan je počeo trčati jer je smatrao da je ovo odličan način da se prilagodi sezoni hrvanja. U početku nije bio sjajan hrvač, ali je volio osjećaj koji je imao tokom trčanja. Hrvanje je sport visokog intenziteta, te kaže da mu je bilo veoma teško da se nosi sa stresnim mečevima. Trčanje, s druge strane, davalo mu je osjećaj slobode.
View this post on Instagram
"Trčanje je oblik meditacije, te pruža prostor u vašoj glavi kroz koji prolaze svi vaši problemi, što vam omogućava da s jasnošću vidite sve svoje probleme koje morate riješiti."
Dylan se potpuno oporavio od svog poremećaja ishrane. S pravilnim fokusom, disciplinom i vježbanjem, on smatra da svi mogu promijeniti svoje obrasce razmišljanja.
