Na svijetu postoje dvije vrste ljudi: oni koji vole topli zagrljaj kada se pozdravljaju i oni koji nisu baš ljubitelji istog, pa više preferiraju pružiti ruku. Iz tog razloga se postavlja pitanje zašto neki ljudi ne vole zagrljaje. Odgovor na to pitanje se možda krije u događajima iz njihovog djetinjstva.
Nepodnošljivost zagrljaja
Šta sve propuštate s tim
U 2012. godini istraživanje dva švedska naučnika pokazalo je da će osobe koje u porodici imaju ljubazne članove i koji se najčešće pozdravljaju zagrljaljem, pokazuju tendenciju da češće grle druge ljude.
Odrasli ljudi koji su proveli djetinjstvo u pozitivnoj i ljubaznoj atmosferi cijene tu pozitivnost i zato postoji tendencija da ponavimo te pozitivne osjećaje u budućnosti. Nasuprot tome, osobe koje su odrasle u atmosferi gdje su osobni odnosi umanjeni, često budu hladniji prema drugim ljudima.
Međutim, nije uvijek isto pravilo. Neovisno o tome da li smo kao mali imali bliske odnose s našim najbližim, ako se ti odnosi prekinu kada odrastemo, može doći do odbijanja pozitivnih emocija. Postoji također i kontradiktorna teorija koja tvrdi da nedostatak pozitivnih emocija u djetinjstvu, neke odrasle osobe pokušavaju kompenzirati povećanom željom za takvim odnosom. Dodatni faktor koji također utječe na ovu pojavu su traume koje se vežu za nasilje. Ova vrsta događaja može uzrokovati emocionalnu blokadu koja nije poželjna u međusobnom kontaktu.
Nedostatak emocija onemogućava ljubav prema drugima (altruizam)
Zagrljaji su odraz poštovanja i ljubavi prema drugima iako se više smatraju potrebom za dobro psihološko zdravlje. Djeci koja su odrastala u okolini emocionalnog zanemarivanja, prijeti rizik teških fizičkih i emocionalnih poremećaja u odrasloj dobi.
Ovaj rezultat je uočio Nathan Fox, istraživač Univerziteta Maryland, kada je 14 godina istraživao sirotište u Rumuniji. Najupečatljivija tokom njegovog istraživanja je bila tišina u sobi novorođenčadi koja su vjerovatno shvatila da niko neće odgovoriti na njihov plač. Novorođenčad su bila dobro zbrinuta, međutim emocionalne interakcije s njima nije bilo.
Spisak problema koji su uzrokovani manjkom pažnje je dug: smanjena autokontrola, socijalno povlačenje, loše upravljanje emocijama, nisko samopouzdanje, problemi ponašanja, oslabljen intelekt i loš akademski učinak. Pored toga, nedostatak nježnosti može dovesti do nerazvijenosti nerva vagusa (lutajući živac) koji uspostavlja vezu između mozga i kičmene moždine. Ovaj kanal prenosi senzorne i motorne impulse koji su ključ za razvoj interakcije s drugima.
Tokom djetinjstva nerv vagus je zaštićen mijelinskom ovojnicom. Mijelin je supstanca koja štiti neurone, te olakšava prenos nervnih impulsa. Međutim mijelinizacija se pravilno razvija samo ako beba dobija dovoljno ljubavi i nalazi se u opuštenoj atmosferi. Kada to nije slučaj, nastaju zdravstveni problemi i smanjena sposobnost intimnosti. Pored toga nerv vagus je fiziološki sistem koji promoviše altruizam, ljubav i nesebičnost prema drugima.
Smanjen stres, konflikti i egzistencijalni strahovi
Zagrljaji imaju kako fizičke tako i mentalne koristi. Jedan zagrljaj može smanjiti količinu stresa i ublažiti negativne emocije koje su povezane s određenim problemom.
Pored toga, zagrljaji su jedan od načina socijalne podrške. S tim u vezi kada se razmjenjuju zagrljaji nivo serotonina, dopamina i oksitocina (korisni hormoni koji služe između ostaloga poboljšanju međusobnih odnosa), je povećan. Uz to, također mogu ublažiti egzistencijalne strahove, što je česta pojava kod osoba sa smanjenim samopouzdanjem, a također smanjuju i fizičku bol.
Unatoč ovim koristima, mnogi izbjegavaju zagrljaje zbog nedovoljne povezanosti s ljudima ili zbog kulture koja je usađena u kolektiv i široko rasprostranjena.
